1-Učenice i učenici pučke škole u Crikvenici iz cca 1909 godine. Učiteljica je Nada Kostrenčić kćerka Ivana Kostrenčića osnivača NSK u Zagrebu. Fotografiju je ustupio Ivan Kružić.
(Iz zapisa Ratimira Gregurića):
Godine 1865. došlo je do značajne novotarije na našoj školi. U njoj su, naime, nakon više od 40 godina prekida osvanule učenice. Velika je to bila senzacija! Dok je u susjednom Novom već bila posve obična stvar da i djevojčice pohađaju školu, bila je to kod nas nevjerojatna stvar. Ali počelo se je! Valjda su razni doseljeni stranci i činovnici zahtjevali da im žensku djecu prime u školu, što je nakon stanovitog natezanja i učinjeno.
Tako su upisane ove djevojčice, same strankinje:
I. razred:
Jokonda BENEDETTI kćerka Emerika, trgovca, Talijana,
Adelgunda PANJAN kćerka Josipa, kontrola, iz Slavonije,
II. razred:
Antonija MONTANARI kćerka DAVIDA, trgovca, Talijana,
III. razred:
Terezija PIŠKULIĆ kćerka pandura, rodom iz Novoga.
Upisana bijaše i neka Slavica VUKELIĆ, no o njoj nema točnijih podataka, i ne vidi se da je polazila školu. Mala Antonija Montanari polazila je prvi razred na Rijeci, a mala Terezija Piškulić svršila je niže razrede u Novom.
Odmah nakon ovih strankinja, još iste školske godine, upisane su i počele polaziti školu i tri domaće učenice. Ideju je dala mala Barica ŠKILJAN inteligentno dijete koje nije htjelo da zaostane za „fureštkinjama“. Njena mati potpomogla ju je u njenoj želji zamolivši kapelana-katehetu Vjenceslava Škiljana da na sjednici šk. odbora predloži da Barica bude primljena u školu. Školski odbor se je odupro najenergičnije ovom prijedlogu, jer, rekli su brižni odbornici „moglo bi se dogoditi da još koja djevojčica zaželi polaziti školu!“ Ovakovu je „sramotu“ trebalo spriječiti pod svaku cijenu. No kapelan Škiljan, popularni „pop Vicko“ bio je bez sumnje ne samo najinteligentniji već i najdalekovidniji član školskog odbora. On je živo dokazivao i navaljivao i konačno pobjedio! I mala je Barica postala učenica.
A već par tjedana nakon toga, mjesni „sudac“ Toma Katnić koji je još nedavno u šk. odboru protestirao protiv primanja Barice u školu, neće da zaostane za njom i njenim roditeljima, te šalje u školu svoju kćerku Maru, a za ovom tek nekoliko dana evo i treće učenice Augustine Tićac. Nisu se male ove pionirke obraćale na ruganje cijelog mjesta, jer su znale zašto idu u školu. Nije ih smetalo što su se susjede zgražale da one mjesto da kao druge djevojčice idu na polje, na pašu i u kuhinju s majkom, polaze u školu kao da će biti „koludrice“. Izdržale su i pobjedile su!
(nastavlja se)