Vela crikva - snimljeno 1966.g.
Godine 1809. našla se je Crikvenica kao preko noći u drugoj državi, u francuskom carstvu. Kako je bilo s našom školom u tom periodu, ne znamo. Povjest nam kaže da su škole bile lajicizirane, da je crkvi oduzeto pravo nadzora nad njima, a gdje se je pokazala nestašica u učiteljstvu, imao je djecu podučavati bilježnik, a ne svećenik.
Mi u to doba nismo imali bilježnika, no moguće je naš župnik Čikulić ostao na svom mjestu, moguće kod nas nisu u tom pogledu vršene promjene. Vidimo na pr. da se ni najzamašnija francuska odredba o civilnom braku nije u našim krajevima striktno provađala, jer je bilo dovoljno ishoditi dozvolu civilnih vlasti, pa da se vjenčanje obavi samo u crkvi. Ne možemo ništa sigurno reći, možemo samo nagađati ...
Bečki kongres povratio je caru Franji sve ilirske pokrajine, no on ne pripoji Hrvatskoj hrvatski dio Ilirije, već od vojničke Hrvatske uredi ponovo karlovačku i bansku krajinu, a građansku Hrvatsku podvrgne zajedno sa Istrom i Dalmacijom izravno Austriji. Tako je ostalo sve do g. 1822. kada su ovi krajevi opet povraćeni Hrvatskoj. Škole našega područja potpadoše sada pod Kopar, a nadzor nad njima vršio je kanonik Ivan Eggenberger.
U ovo doba nastala je promjena na našoj školi. Starac župnik Čikulić uzeo je g. 1819. za kapelana mladog domaćeg svećenika Stanka Katnića, i ovome je prepustio podučavanje na školi. Tako je Stanko KATNIĆ naš prvi poznati učitelj nakon Franja Čikulića. Katnić je rođen u Crikvenici, a služio je najprije kratko vrijeme u Novomu, odakle je premješten u Crikvenicu za kapelana, da preuzme odmah učiteljsku službu. Ostao je u Crikvenici do smrti. Od g. 1822. pa sve do 1867. bio je Katnić mjesni župnik, i ujedno ravnatelj naše škole. Dakle točno 44 godine! Umro je slijedeće godine /1868/ kao umirovljeni župnik. Grob mu je vremenom zapušten pa danas već nitko ne zna gdje se je nalazio ...
Katnić se je bavio prevođenjem njemačkih učevnih knjiga na „ilirski“ jezik, pa je radi toga bio nagrađen od riječkog gubernija sa 60. forinti.
(iz zapisa Ratimira Gregurića)