1 - Klovićeva izložba u Kaštelu.
Do sada sam objavio veći dio tekstova koje je napisao Ratimir Gregurić. Preostaje za objavljivanje njegovo najznačajnije djelo, o kojem je već pisano u prethodnim nastavcima, tj. njegova Povijest crikveničke pučke škole. Radnju je posvetio svojoj majci Mariji Majnarić udatoj Gregurić koja je u školi radila od svog prvog radnog dana do umirovljenja ili punih 37 godina uključujući u to i deset godina učiteljevanja u crikveničkoj građanskoj školi. Sam je napisao:
- Drago mi je da sam se mogao mojom radnjom odužiti školi koju sam i sam polazio, i dao Bog da ta radnja jednom ugleda svjetlo danje, jer ostane li u rukopisu, ostat će i prošlost naše škole i dalje u sjeni, jer dvojim da će se još kome prohtjeti pročitati čitav školski arhiv od g. 1820 do danas ...
Zahvaljujući portalu crikva.hr njegova želja će se ostvariti nakon više od sedamdesetpet godina. Danas ostvariti taj poduhvat proučavanja povijesne građe je nemoguće, jer je većina dokumenata iz školskog arhiva 19. stoljeća izgubljena. Dakle zahvaljujući Ratimiru Greguriću i spletu okolnosti koje nisu do kraja razjašnjene imamo radnju o dijelu povijesti crikveničkog školstva koja je do sada bila nepoznata.
Povijest crikveničke pučke škole
Iako zvuči paradoksalno, ipak je istina da je u današnjoj Crikvenici postojala prije škola, nego li sama Crikvenica! Naše je mjesto, naime, niklo istom koncem 18. vijeka, nakon požara na Kotoru. Do tada, bilo je uz more tek par kućica nasuprot crkvi t.j. današnji Petak, zatim je postojao mali zaselak Dužica iznad Kapele /sada crkve/ sv. Ante Padovanskog, i ništa više! Ova dva zaselka spadala su uz one udaljenije, naime uz Sopaljsku i zaselke t.zv. Gornjeg kraja pod župu u selu Kotoru na brijegu Kotoru. Uz more, na ušću potoka Dubračine, dakle nasuprot Petaku, bila je već od ranog 14. vijeka podignuta crkva B.D. Marije u nebo uzete uz koju je g. 1412. knez i hrvatski ban Nikola Frankopan podigao prostrani samostan za redovnike Pavline. Prvi su Pavlini došli u Crikvenicu iz samostana sv. Nikole na Gvozdu.
Poznato je da su Pavlini bili prosvjetni radnici prvoga reda, koji su posvuda gdje su djelovali osnivali škole, dapače i naše prvo sveučilište u Lepoglavi, njihovo je djelo.
I u Crikvenici otvorili su Pavlini svoju školu, a kako su oni djelovali u Crikvenici skoro 400 godina /1412-1786/, možemo smatrati, da su kroz tih nekoliko stoljeća odgojili u svojoj školi čitavu četu tadanjih intelektualaca, većinom svećenika. Vrlo je vjerojatno da su naši stari popovi na Kotoru, poznati glagoljaši i pisari glagoljskih knjiga, bili od reda učenici Pavlina. Ali ne samo svećenike, već i umjetnike dala je crikvenička samostanska škola svojemu narodu. Znamo, do duše, samo za jednoga, ali taj je toliko glasovit, da smo ponosni što je prva slova naučio pisati u našoj Crikvenici.
To je veliki Vinodolac Julio Klovio sitnoslikar svjetskoga glasa, koji je rođen u selu Rudenice općine Drivenik, a umro u Rimu god. 1578. Uz opće obrazovanje naučio je Klovio u samostanskoj školi tajnu kako se melje zlatna boja i kako joj se daje prirodni sjaj. Tu je tajnu ponio sobom u Italiju, gdje je ona bila, do duše, nekada poznata, ali u to doba već davno zaboravljena.
/Vidi: Kukuljević: Jure Glović str. 50 i dalje/.
(nastavlja se)