Staro raspelo pred kapelom postavljeno je g. 1888. U novije ga je vrijeme popravio slikar amateur sudac Milan Tomljenović.
Na groblju postoje samo dvije prave grobnice i to ona obitelji Skomerža, te manja u kojoj je pokopan um. austrijski pukovnik Simon Rabatić od Bliznagor. Od poznatih osoba koje su u crikveničkom groblju pokopane vrijedno je spomenuti Ivana Kostrenčića sveuč. bibliotekara, Matu Vičića senjskog kanonika, poznatog dobrotvora, župnika msgra Antuna Rigoni apost. protonotar, Dra Nikolu Veljačića profesora bogoslovije koji je prem dvostruki doktor i monsignor zahtjevao i dobio jednostavan nadgrobni natpis: Nikola Veljačić svećenik.
Pokopana je ovdje također majka velikog hrvatskog pjesnika Vladimira Nazora, Marija Nazor r. Tommaseo, zatim poznati kipar i klesar Franjo Žagar na čijem grobnom spomeniku čitamo da je bio „građanin senjski“.
Poput starih Rimljana /civis romanus sum/ tako i senjani s ponosom uvijek ističu svoju pripadnost starom uskočkom gradu pod Nehajem.
Od mnogih vojnika raznih narodnosti koji su u Crikvenici pokopani sabrane su samo kosti čehoslovačkih vojnika i pokopane u zajednički grob na kojeg je postavljen spomenik s njihovim imenima. To su izveli čehoslovački gosti u Crikvenici g. 1923.
Svi talijanski vojnici koji su pokopani u razdoblju 1941/43 exhumirani su i odvezeni u Italiju. Na vrhu groblja s lijeve strane opredijeljen je jedan dio za pokapanje pravoslavnih vjernika, a s desne strane za protestante, no radi premalog prostora mješaju se grobovi raznih konfesija.
(iz zapisa Ratimira Gregurića)