Na fotografiji su okupljeni Crikveničani na dočeku kralja Aleksandra 1924. godine. U prvom planu učiteljice pučke škole.
Seljenje crikveničkog groblja
Kao glavni razlog selenju groblja navodio se higijenski zahtjev i nemogućnost opstojanja groblja u samom mjestu koje se razvija u kupalište i lječilište. Župnik je stao na stranu većine puka, vlast je odlučila proti puku, i stvar se zategla. Ponovna rasprava dne 3.7.1933. donijela je još porazniji rezultat: samo 1% crikveničana želio je da se groblje seli.
Vlast ipak nije poslušala želju naroda već donosi odluku o selenju groblja na Njivice, na što puk traži da dade oduška neraspoloženju, traži se dozvola mitinga na kome je imao govoriti župnik. Vlast je ovaj sastanak zabranila sa motivacijom da bi se izvrgao u politički zbor. Ovo nije bila istina, no htjelo se izbjeći da župnik svojim poznatim vatrenim temperamentom ne razjari još više ljude /Odluka b.upr. o selenju od 28.12.1933/.
Narod vođen od župnika ulaže putem odvjetnika dra Vanje Potočnjaka protest kojega potpisuje i biskupov izaslanik Dr. Burić. Navodi se da je većina mještana za širenje groblja, zatim se veli da je narod presiromašan a da bi mogao snositi 25% namet na drž. Porez radi novog groblja, te da se Crikvenica razvija na protivnu stranu pa da sadanje groblje ne smeta tom razvoju itd.
Za selenje groblja bilo je 15 odbornika /5 iz Sv. Jelene/ a za širenje 9, koji su potpisali protest /utok/.
Žalba je podnijeta u otvorenom roku preko Kr. Banske uprave savske banovine, upravno odjeljenje u Zgbu, na Ministarstvo Pravde vjersko odjeljenje u Bgdu.
Godine su prolazile, natezalo se amo tamo, ništa se nije riješilo, a u groblju su stali nicati grobovi po sredini grobljanskih puteljaka ... Srećom nije došla nikakova epidemija, a ni rat još tada nije bio počeo kositi po našem kraju i mjestu.
Godine 1939. stvorena je Banovina Hrvatska. Htjelo se udovoljiti crikveničanima, poništena je odluka bivše Banske uprave o selenju groblja i donijeta nova o njegovom širenju. Vox populi, vox dei ...
Ali opet je zaspalo. Prošle su opet tri godine dok je konačno došlo do širenja groblja. Ovaj posao nije izvela ni država, ni banovina ni općina već tuđin okupator: talijanska divizija / Vo Corpo d' armata / koja je imala sjedište u Crikvenici, počima širiti groblje da dobije mjesta za svoje poginule vojnike.
(iz ostavštine Ratimira Gregurića)