Kolumne - Petačke štorije Kurijožitadi Zavičajni kantun Petačke štorije Dve, tri po domaću

Petačke štorije (58)

(Iz zapisa Ratimira Gregurića): Juraj STIPANIČIĆ služi ovdje 1833/34. Rodom je iz Grižana. U župnoj je spomenici pogrešno naveden kao Stipanić. Matija BRUŽIJA kapelan je neko vrijeme g. 1833. t.j. u isto vrijeme sa Stipaničićem. Rodom je iz Selaca. Umro je kao župnik u Liču u Gorskom Kotaru.

Petačke štorije (57)

Iz zapisa Ratimira Gregurića - Godine 1865. dodijeljen je učitelju Lukanoviću pomoćni učitelj umirovljeni domaći svećenik Vjenceslav Škiljan, koji je ovdje pomagao župniku kao sekundarni kapelan. Narod ga je zvao „pop Vicko“. Bio je vrlo popularan. Rođen je u Crikvenici.

Petačke štorije (56)

Iz zapisa Ratimira Gregurića: - Osim spomenutih predmeta ocjenjuje se još „umitnost“, marljivost i „sponašanje“. Predmet „strana govorenja“ nestaje već nakon par godina i tako je konačno nijemština posve likvidirana na našoj školi.

Petačke štorije (55)

Na početku školske godine 1849/50 uveden je u našoj školi hrvatski nastavni jezik, čime je postala uistinu prava narodna škola. Od sada se škola službeno zove „Kraljevska elementarska učiona u Crikvenici“

Petačke štorije (54)

Rekli smo da je g. 1820. u našoj školi bila samo jedna učenica, od 121, koliko ih bijaše sposobno za polazak škole

Petačke štorije (51)

Škola uređena upravo po propisu Allgemeine Schulordnung Godine 1820. uzeo je tadanji župnik Čikulić još jednog kapelana, Ivana Štefanića, koji je predavao na na školi dva sata tjedno vjeronauk na „ilirskom“ jeziku, dok se je sve ostalo predavalo na njemačkom. Kada je Čikulić g.1822.

Petačke štorije (50)

Godine 1809. našla se je Crikvenica kao preko noći u drugoj državi