U pomalo neočekivanoj prvenstvenoj stanci, rukometašice „Murvice“ dobile su veliko igračko pojačanje, jedno od priželjkivanih uoči ligaškog natjecanja. U redove „Murvice“ iz „Zameta“ je stigla Josipa Paula Jerčinović (25 g.) koja igra na poziciji desnog krila.
Josipa Paula je inače iz Bribira, ali zapravo nikad nije nastupala za „Murvicu“ u svojoj dosadašnjoj karijeri:
- Tako je, iako sam vrlo blizu Crikvenice, u „Murvici“ nikad nisam igrala. Počela sam igrati rukomet u Bribiru u 2. razredu osnovne škole kad je ovdje djelovao ženski rukometni klub. Prvi trener mi je bio sada pokojni Dario Stipeč koji je sve to držao i koji me je uveo u svijet rukometa. Igrale smo županijske lige mlađih kadetkinja, a nas nekoliko nastupalo je i za županijsku selekciju. Međutim, klub se u Bribiru nije dugo održao, pa sam na poziv trenera Zvonimira Lenžera (nažalost i on je prerano preminuo) otišla u Matulje, gdje sam igrala dvije sezone u mlađim kategorijama, da bih nakon toga otišla u Senj, gdje sam u redovima „Senije“ igrala dvije sezone. Iz Senja sam otišla u tada vrlo perspektivnu ekipu „Orijent Presoflex“ s kojom sam dospjela do 1. lige.
Od 2012. pa do neki dan bila sam igračica „Zameta“, a ubuduće ću nositi dres „Murvice“. Željela bih istaknuti da sam u „Zametu“ provela najljepše dane svoje dosadašnje igračke karijere, zahvalna sam svom bivšem klubu za puno toga dobroga i želim im svu sreću u budućnosti. – rekla je Josipa Paula.
Nastavak karijere mogao je biti i u inozemstvu?
- Bila sam na probi u Danskoj, ali nisam osjetila da je to – to, pa sam se vratila. No i dalje imam želju igrati negdje u inozemstvu, ako se ukaže povoljna prilika koja bi me zadovoljila. To bi bio novi rukometni izazov za mene.
U tvojoj karijeri bilo je reprezentativnih dosega, ali i gorkih trenutaka?
- U nekoliko navrata bila sam u krugu reprezentativnih kandidatkinja, premda nisam nastupila za reprezentaciju na velikim natjecanjima, Zabilježila sam 5 nastupa uz 5 postignutih golova na prijateljskim utakmicama.
Gorki trenuci karijere vezani su uz ozljedu prednjeg križnog ligamenta zbog koje sam godinu dana bila izvan rukometa i potrošila sam je na oporavak. Sada je s koljenom sve u redu, to je prošlost koje se ne želim ni prisjećati.
Kakvi su tvoji dojmovi nakon dolaska u ekipu „Murvice“?
- Dojmovi su dobri, prije dolaska sam pričala s ljudima iz kluba i uvidjela da se ovdje kvalitetno radi. Većinu sadašnjih suigračica znam od ranije, pa mi neće biti problem uklopiti se u ekipu. Na treninzima se također radi jako dobro, trener točno zna što treba i zaista je sve u redu.
Atmosfera u i oko kluba je odlična i čini mi se da ću u „Murvici“ igrati s guštom. Očekujem da ćemo kao ekipa ostvariti temeljni cilj i izboriti opstanak u prvoligaškom društvu.
Osim rukometa koji kako kažeš zauzima središnje mjesto u tvom životu, čime se još baviš?
- Nedavno sam završila Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, po zvanju sam magistar ekonomije i očekujem da ću se uskoro zaposliti. Ali i dalje mi je glavna preokupacija rukometna karijera, uvjerena sam da još puno toga mogu napraviti.
Tvojim dolaskom može se očekivati i više Bribiraca na tribinama na utakmicama „Murvice“?
- Bit će ih, barem bliža rodbina (ha, ha),. A da ne zaboravim, tijekom čitave moje dosadašnje rukometne karijere imala sam veliku podršku i razumijevanje roditelja. Bez njihove podrške sigurno bi sve bilo puno teže i zahvalna sam im na tome. – rekla je Josipa Paula.
Ivica Šubat