1 - Dvorište bivšeg samostana prije preuređenja
Pavlinski samostan, iako za to nema pisanih dokaza, nameće se kao najlogičnije mjesto početka školovanja velikog renesansnog majstora minijature Jurja Julija Klovića koji je rođen u obližnjim Grižanima.
Prihvatili su to i autori zagrebačke izložbe o Kloviću „Najveći minijaturist renesanse“ iz 2012. godine. Klovićev biograf Giorgio Vasari je u svojim „Životima najizvrsnijih talijanskih arhitekata, slikara i kipara od Cimabue do našeg doba“ iz 1568. godine napisao: „Nikad nije bilo niti će za ubuduće u mnogo vjekova biti osobitijeg ni izvrsnijeg minijaturiste ili bolje rečeno slikara malih stvari od don Julija Klovića, jer je za daleko nadvisio sve ostale koji su se tim načinom slikanja bavili.
Rodio se u provinciji slavenskoj ili Hrvatskoj u selu Grižane u biskupiji Modruškoj, mada su stariji iz obitelji Klović stigli iz Makedonije. Na krštenju dobije ime Juraj Julije. Kao dječak naučio je čitati i pisati, a zatim prema prirodnoj sklonosti crtati. Navršivši 18 godina, željan uspjeha, pođe u Italiju i stavi se u službu kardinala Marina Grimanija, gdje je proveo tri godine crtajući na način koji mu je najbolje polazio za rukom, što se tada od njega nije ni očekivalo, kao što se vidi na nekim crtežima medalja i naličja koje je napravio za tog gospodina. Nacrtani su olovkom minuciozno i s krajnjom i skoro neshvatljivom pomnjom.”
Ove precizne podake o mjestu rođenja piscu je dao sam Klović jer su obojica boravili na dvoru kardinala Farnesea koji je oko sebe u onodobnom Rimu okupljao slikare, kipara, književnike jer je znao da će njihovom suradnjom omogućiti stvaranje kulturne klime kao preduvjeta nastanka njihovih remek djela.
Vasari dalje navodi da je Klović kao dječak naučio čitati i pisati o čemu je poduku mogao dobiti ili u belgradskom kaptolu od nekog kanonika ili u pavlinskom samostanu kroz redovno školovanje. Vjerujem da je crtanje mogao naučiti samo u samostanu gdje su postojali slikarski majstori koji su se brinuli oko uređenja crkve te održavanja postojećih umjetnina.
Zanimljivo je Klovićevo variranje motiva uskrsnuća i polaganja u grob gdje je grobnica prikazana uvijek u obliku sarkofaga. To se primjećuje u svim njegovim radovima počam od ranijih radova kao što je Evangelarium Grimani te kasnije preko časoslova Farnese, Lekcionarija Towneley te niza crteža i skica rasutih diljem svjetskih muzeja i galerija. Motiv toga sarkofaga Kloviću se mogao urezati u pamćenje sa već spomenutog reljefa koji i danas, stoji ugrađen u južni zid apside crkve Blažene djevice Marije u Crikvenici. Reljef je prema svim stilskim značajkama nastao negdje krajem petnaestog stoljeću i bio je smješten ili u samostanu ili u crkvi tako da ga je Klović imao prilike vidjeti za vrijeme svojeg školovanja kod Pavlina. Kasnije u nizu svojih radova ponavlja taj detalj bilo u sklopu same slike ili na marginama kao ukras.