Više od tri mjeseca pratili ste opis rada Ratimira Gregurića na istraživanju i pisanju povijesti Crikvenice. Razdoblje koje je opisao nije bilo nimalo ugodno za građane Crikvenice. Okupacija najprije Talijana poslije njemačke soldateske značila je stalnu opasnost te je uz nedostatak hrane i lijekova bila uzrokom patnjama, bolesti i nasilnoj smrti.
Nemamo puno tekstova neposrednih sudionika koji svjedoče o tom teškom razdoblju, pa su nam zato dragocjeni. Ratimir Gregurić je surađivao s više osoba koje su se bavile povješću, dopisivao se s njima i o tome ostavio zapise. Neki njegovi radovi su zagubljeni, neki se pronalaze još i danas. Neki dokumenti koje je on sačuvao potakli su dalje pisanje i istraživanje, doveli su do novih otkrića.
Radovi povjesničara pa makar i amatera nisu nikad završena stvar. Važno je sačuvati znanje koje ponekad proizlazi iz osobnih izvješća koja mogu značajno dopuniti dokumente te kombinacijom svih izvora dati najživotniju sliku povijesnih zbivanja. To je naročito značajno za lokalnu povjest ali i kod nacionalnih i širih povjesnih pregleda ima svoje mjesto i značaj. Kroniku Ratimira Gregurića nasilno je prekinula njegova smrt uzrokovana bolešću - umro je 1946. godine u tridesetoj godini života.
Nakon više od pedeset godina napisao sam članak koji je objavljen u Vinodolskom zborniku broj 9, 2004. godine, a nadahnut njegovim spašavanjem dva dokumenta pavlinskog samostana u Crikvenici. U nastavku dajem taj tekst jer vjerujem da će biti zanimljiv i današnjim čitaocima elektronskih medija.
Dva dokumenta pavlinskog samostana u Crikvenici
Pojava pavlinskog reda te njihovo djelovanje predmetom je mnogobrojnih studija i knjiga koje su do sada objavljene kako na razini Hrvatske tako i za pojedine samostane odnosno provincije u koje je taj red bio organiziran. Uzorni po svom djelovanju na nizu područja društvenih djelatnosti ostavili su bogatu dokumentaciju koja je tijekom stoljeća, naročito nakon ukinuća reda po austrijskom caru Josipu II 1786. godine, otuđena i djelomično uništena. Otkriće svakog pa i najmanjeg podatka, posebno ako je izvoran, znači dodavanje kamenčića u mozaiku koji su mukom slagali brojni autori.
Crikvenica, kao sjedište jednog od brojnih pavlinskih samostana u Hrvatskoj, ima posebnu obvezu prema vlastitim kulturnim korijenima prikupiti i sačuvati dokumente i znakove pavlinskog postojanja. Dio dokumenata, raznih povelja, darovnica, ugovora, sačuvan je u državnim arhivima Hrvatske, Mađarske i Austrije dok se poneki zna pronaći u privatnim zbirkama. Fotografije dva takva dokumenta pronađana su u ostavštini Ratimira Gregurića koji je te dokumente fotografirao 1942. godine. Izvornici dokumenata bili su u vlasništvu Jova Kostrenčića službenika Praštedione koji ih je naslijedio od svojih starijih.[I]
Nakon ovog posljednjeg vlasnika trag dokumenata se gubi kao što je lucidno u svom dnevniku predvidio Ratimir Gregurić. Jovo Kostrenčić izradio je rodoslovlje Kostrenčića, kao jedne od odličnijih crikveničkih obitelji koja je dala niz značajnih ličnosti, čiji se rodozačetnik i spominje u izgubljenim dokumentima. Osobni pokušaj autora ovog članka da rasvijetli trag zagubljenih dokumenata nažalost nije dao rezultata.
Obadva dokumenta pisana su latinicom, hrvatski, čakavskim narječjem s natruhama kajkavštine. U drugom dokumentu postoji bilješka na latinskom ali uslijed izblijedjelog teksta nije bilo moguće izvesti transkripciju.
Prvi dokument potječe iz 1734. godine dok se kod drugog dokumenta uspjela sačuvati fotografija samo druge i treće strane s time da prvi zapis potječe iz 1737. godine a drugi zapis na trećoj strani datiran je u 1743. godinu. Treći zapis prema bilješci R. Gregurića na poleđini potječe iz 1773. godine.
Prvi dokument odnosi se na najam crkvenog groba u pavlinskoj crkvi u Crikvenici. U crkvi postoje dvije kripte jedna ispod glavnog oltara u koju su se sahranjivali redovnici te manja ispod oltara u kapeli B.D. Marije od svete Krunice u koju su se sahranjivali ugledniji Crikveničani.[II] U spisu se navodi " poli kantuna Evangielskoga Oltara Szvete Katarine" jer je taj oltar prije bio posvećen svetoj Katarini sienskoj. Kao korisnik groba odnosno ugovorna strana pojavljuje se Ivan Kostrenčić sudac čija je majka Katarina bila još godine 1718. pokopana u taj grob, a sudac Kostrenčić platio je tom prilikom deset dukata kao što je bio mjesni običaj ("polak navade od meszta").
Iako je dokument izdan u obliku potvrde ili dozvole za korištenje groba (sam sudac Kostrenčić nije potpisan na dokumentu niti to iz naravi spisa proizlazi – "szlobodni liszt szuerhu groba patanoga"), navođenje termina "patanoga" (ugovorenog - od talijanski patto ugovor, sporazum) znači da je prije postojao nekakav ugovor ili u vidu službenog dokumenta ili usmenog sporazuma pošto se stranci priznaje plaćanje uobičajene cijene. Dalje se navodi da se on i njegovi nasljednici (heredi) mogu pokapati u taj grob bez ograničenja samo treba platiti jedan mali dukat kod svakog otvaranja groba, opet po zakonu i običaju takvih crkvenih grobova.
Mogućnost ukopa u crkveno grobište nije si mogao dozvoliti svatko nego samo bogatiji stanovnici Crikvenice. U ovom slučaju služba suca sigurno je osigurala Ivanu Kostrenčiću prihode koji su mu to omogućili. Osim obnašanja administrativno-upravne funkcije sudac je pobirao i porez kako to navodi Laszowski u svom djelu "Gorski kotar i Vinodol". [III] Sam dokument - dozvolu izdao je Makar Zorichich prior samostana Crikveničkog ili kako sam navodi "Prior od Klostra y definitor provincie" a uz dopuštenje provincijala Andriasza Paraschianina (Paraščianina). Crikvenički samostan spadao je u provinciju istarsko-vinodolsku čije je sjedište od 1699. godine bilo u Sv. Petru u šumi.[IV] Dokument je potvrđen pečatom na kome se nazire lik crkvenog patrona Majke Božje na nebo uznesene i djelomični natpis "CZRIQVENICZI".
U preambuli dokumenta piše "na Czriqueniczi v Klostru Blasene Dive Marie od uzetia" i takav ili skraćeni natpis vjerovatno se nalazio i na pečatu.
[I] Ratimir Gregurić: Moj rad na sabiranju historijske građe iz prošlosti Crikvenice i njene uže okolice /uspomene i dnevnik/ - 1940-5, neobjavljeni tekst
[II] Ratimir Gregurić: Građa za povijest Crikvenice, Crikvenica 1942. - neobjavljeni tekst
[III] Emilij Laszowski: Gorski kotar i Vinodol, Matica hrvatska, Zagreb 1923. (str. 87)
[IV] Vladimir Uremović: Pavlini u Crikvenici, Adamić, Ustanova u kulturi "Dr Ivan Kostrenčić", Rijeka-Crikvenica , 2002.
