CRIKVENIČKI ŠPORTSKI KLUB: Vlado Brnjac - Pišta, Vlado Brnjac - od Urine, Branko Eremić; čuče: Vlado Pavlić, Nikola Car - Konjača, Karlo Radil, Josip Montanari, Ivan Kusturin.
CRIKVENIČKI ŠPORTSKI KLUB (CŠK) (1936 - 1945)
U nastojanju da se napravi zaokret u politici kluba te da se stvore materijalne pretpostavke za uspješnije djelovanje, 1936. godine je klub preimenovan u CRIKVENIČKI ŠPORTSKI KLUB (CŠK).
Te su godine Primorske novine zapisale: Početak rada bio je zaista težak bez ikakvih povoljnih perspektiva za budućnost. Međutim zanimanjem i voljom prijatelja tog sporta ipak su svladane prve zapreke dok se nije pojavila četa domaćih nogometaša.
Njihov nastup je uslijedio na jednoj tratini koja je sličila svemu samo ne igralištu. To ne smeta Crikveničanima. Oni pozivaju u goste sušačke klubove pa i one iz Zagreba te njezine provincije. Naročito pada aktivnost kluba u vrijeme ljetnih mjeseci kad grad vrvi od stranaca i gostiju. Pored toga CŠK od svog osnutka redovito sudjeluje u prvenstvu najboljih klubova bivše Sušačke Župe, a danas Sušačkog nogometnog podsaveza s uspjehom koji može zadovoljiti sve njegove brojne vatrene navijače. Brzina, temperament i neobično zalaganje u igrama za boje svoga kluba glavne su odlike plavo-bijele družine. Danas postojeće uređeno i ograđeno veliko nogometno igralište ponos je CŠK.*
Teren je uz dostatne novčane žrtve izravnan i učinjen zadovoljavajućim, a oko njega je podignuta divna ograda tako da čini jednu lijepu prijaznu cjelinu. Izgledalo je da se klub izgradnjom tog igrališta potpuno riješio briga koja ga je tlačila. Bome, ali nije tako. Najveći teret kluba danas je kako izjavljuje njihov uvaženi predsjednik visoka najamnina koju klub plaća vlasniku zemljišta a koja godišnje iznosi preko 5.000 dinara. Teške prilike uopće odrazuju se u posjetu kod utakmica koje redovito završavaju deficitom te klub jedva veže kraj s krajem. Uprava nalazi se pred potrebom da ogradu igrališta premaže karbolinom kako drvo ne bi trunulo ali za to nema sredstava.
Primorske novine u istom tekstu pišu: I pored toga općenito uzeto Crikvenici kao sportskom centru predstoji budućnost zahvaljujući svom sportskom predstavniku CRIKVENIČKOM ŠPORTSKOM KLUBU koji je kao pionir na tom polju udario prve uspješne temelje daljnjem razvoju sporta prvenstveno nogometnom. Domaći sinovi gordi za sve ono što je postignuto prate u stopu rad kluba i potpomažu ga u granicama mogućnosti.
Od 1937. godine pa do rata klub se uspješno natječe, tako da s Orijentom igra glavnu ulogu i gotovo svake godine je pri vrhu tablice. Te godine su igrali CŠK . Orijent, 3:3. Bila je to prijateljska utakmica pred 2.000 gledatelja očito željnih nogometa. Sudio je Karlo Radil iz Crikvenice. Orijentaši su zapisali: igra Crikveničana bila je poletna, brza i jednostavna, borbenija od igre bilo koje primorske i sušačke momčadi. Crikveničani su bili primjerno požrtvovni, branitelji klupskih boja fizički čvrsti i izdržljivi a osobito poletne i borbene bile su njihove igre protiv Orijenta i ostalih sušačkih ekipa. S Orijentom nosili su se podjednako, a ostale su najčešće pobjeđivali na svom terenu.
Da je to tako, u jesen 1940. godine pišu i novine: Momčad crvenih (Orijent) sastaje se u Crikvenici sa tamošnjim CŠK-om i ova utakmica očekuje se sa velikim interesom. Crikveničani koji su u zadnjim utakmicama redom postigli lijepe i uvjerljive pobjede i predstavljaju za Orijent posljednju i izgleda najtvrđu zapreku. Stoga je potrebno da se predstavnik Sušačkog nogometa dobro spremi za ovu borbu kako bi na vrućem tlu Crikvenice u cijelosti opravdao položaj koji zauzima na tablici.
U zadnjemu potpunom prvenstvu uoči rata 1940. godine, CŠK se izvrsno plasirao na tablici Sušačkoga nogometnog podsaveza:
1. Orijent (Krimeja) 7 7 0 0 57 : 7 14
2. Jela (Tvornica Papira) 7 6 0 1 33 : 9 12
3. CŠK (Crikvenica) 7 4 1 2 24 : 22 9
4. Triglav (Vežica) 7 3 1 3 11 : 24 7
5. Jadran (Kostrena) 7 3 0 4 20 : 16 6
6. Slavija (Trsat) 7 2 1 4 18 : 27 5
7. Viktoria (Sušak) 7 0 2 5 5 : 36 2
8. Zamet 7 0 1 6 6 : 33 1
_____________________________________________________
* Prilikom boravka u Crikvenici u Hotelu Miramare 1936. godine predsjednik jugoslavenske vlade Milan Stojadinović primio je na razgovor delegaciju Grada Crikvenice. Stojadinovića je puno toga zanimalo pa i nogometne prilike. Crikveničani su rekli istinu o teškoćama u kojima djeluje klub koji je među najstarijima na Kvarneru. Nakon kratkog vremena iz Beograda je stigla lijepa financijska pomoć klubu, iz čega se podigla ograda i uredilo igralište - prema kazivanju dr. V. Uremovića.)