Doktor Marijan Katunar pomaže ozlijeđenom Ivi Domijanu
Odlazak iz visokog društva 1976/1977. g.
U narednoj sezoni su treneru bili na raspolaganju Tomić, Brozina, Topolovac, Pelić, Bosančić, Domijan, Lukarić, Lakić, Ivančić, Udovičić, Vukelić, Filipović, Gašparović, Zoričić, I. Matejčić, Tomašić, Šarar, Sečen i Borščak.
U prvome kolu je 5. rujna 1976. godine neugodni Zadar došao u Crikvenicu i poveo s 2:0, a Ivančić je uspio samo smanjiti rezultat.
Stari Ivančić, Zoričić i Domijan nisu mogli spriječiti poraz u Rovinju.
Protiv Nehaja pored Dubračine nije upućen niti jedan udarac, a Svast je iz slobodnog udarca pogodio mrežu Brozine.
Kada Udovičić u solo prodoru koji je obećavao u Dubrovniku nije izjednačio, moglo se zaključiti da je poraz protiv istoimenoga kluba neminovan.
Novi član, Dinara, je bila vrlo neugodan protivnik, kojega Crikvenica nije pobijedila, štoviše, slavila je momčad iz Zvonimirovoga grada.
U šestome kolu jesenskoga dijela se crikveničkoj momčadi dogodila katastrofa podno Šubićevca (8:0), a sedam pogodaka je primljeno u drugome poluvremenu.
Razvoj događaja u prvih šest kola se nije mogao zamisliti ni u najružnijim snovima. Biti bez boda, a primiti 21 pogodak je dovoljno za polusezonu.
No, u VII. kolu u listopadu 1976. godine je Crikvenica pobijedila Split s 1:0. Bili su to prvi bodovi u sušnoj jeseni.
Poslije te utakmice je opet slijedio ružni scenarij. U Puli protiv Istre nisu nastupili najiskusniji igrači: Zoričić, Ivančić, Gašparović i Briški pa se bolje od poraza 3:1 nije moglo ni očekivati.
Neretva je odnijela bod iz Crikvenice, a isto tako i njeni južni susjedi Dubrovčani (GOŠK).
U 11. kolu je Crikvenica iznenadila rudare iz Labina i odnijela bod.
Unatoč tome što su Zoričić, I. Matejčić i Šarar postigli po pogodak, Orijent ih je dao pet. Pobijedila je momčad s boljom tjelesnom spremom.
I u zadnjemu kolu je opet jedna rječica, Jadro u Solinu, svjedočila teškom porazu Crikvenice (4:0).
Na kraju jeseni 1976. godine su Crikveničani bili uvjerljivo posljednji na prvenstvenoj ljestvici, sa svega četiri boda. U 13 odigranih kola pobijediti jednom (Split), dva puta igrati neriješeno, izgubiti 10 utakmica s gol razlikom 11:36, zaista je krajnje mizerno a i prijeteće, jer su najbliži suparnici bježali šest bodova pa je bila mala vjerojatnost da će Crikvenica sačuvati status republičkog ligaša.
U proljeće su u crikvenički sastav koji je bio raštiman stigli dobri svirači, igrači Šime Brtan iz Grobničana i povratnik Mladen Borovčak iz Orijenta, a u tu je ekipu otišao talentirani Leo Filipović.
Tijekom travnja 1977. godine započelo je natjecanje Liga veterana, a nositelj ideje je bio instruktor saveza Ilijas Pašić. U to će se natjecanje uključiti i veterani Crikvenice.
U proljeće 1977. godine je iz obiteljskih razloga u Crikvenicu iz Splita došao Ante Tešija, nekad atletičar, a tada već poznati atletski stručnjak, koji je osnovao atletski klub u Karlovcu, uspješno radio u ASK Split te trenirao atletičare SR Njemačke i Austrije. U Crikvenici, koja tada nije imala atletske tradicije, uz potporu mladih i njihova predsjednika Gašpara Bunete te Slavka Gašparovića osnovan je atletski klub. Mladi su crikvenički atletičari, koji će postizati izvrsne rezultate, posebice u bacačkim disciplinama, trenirali na plaži, a onda će postati podstanari na Gradskome stadionu, što su i danas.
Za proljeće su se pripremali novopridošli igrači Brtan, Borovčak te Brozina, Vianello, Ivančić, I. Matejčić, Udovičić, D. Car, Lakić, Domijan, Lukarić, Tomašić, Šarar, Tomljenović, Zoričić, Bosančić, Pelić, Vukelić, Topolovac, Nikica Milenković, a prestali su igrati Marijan Briški, Berislav Gašparović i Mate Matejčić.
Marijan Briški - Mara je za Crikvenicu igrao 20 godina (i po tome drži rekord u cijeloj povijesti kluba odigravši blizu 500 prvenstvenih utakmica), Berislav Gašparović 15, a Mate Matejčić 12 godina.
Ekipa se ozbiljno pripremala, ali su se i dalje tijesnim rezultatima gubili bodovi.
Tako je u XIV. kolu u Zadru nedostajala samo jedna minuta opreza da posljednji na tablici uzmu bod lideru.
U idućemu kolu je napad živnuo ulaskom Mladena Lukarića, a nekoliko minuta prije kraja je Ivančić pogodio mrežu gostiju iz Rovinja.
U XVI. kolu u Senju pred je 1.500 gledatelja prikazan dobar nogomet, a Crikveničani su se dobro izvukli i ponijeli su bod u svoj grad.
Pogocima dobrih znalaca nogometnih vještina, Borovčaka i Ivančića, svladan je Dubrovnik.
Neugodna Dinara iz Knina opet nije dala ni boda. Doduše, Crikveničani ga igrom nisu ni zaslužili.
Domaći su pored Dubračine vodili dva puta, a Šibenik je uspio poravnati. Zadnjih 20 minuta vodila se ogorčena borba domaćih, koji su željeli pobijediti, a gosti svakako spasiti bod. Završilo je 2:2.
Da je bilo malo sreće i koji udarac u vrata Splita, pod Marjanom se ne bi izgubilo.
Istra je u Crikvenici kao rijetko koja momčad spretno namještala zaleđa i tako su propadali crikvenički napadi.
U Metkoviću su se samo s jednim golom opet gubili bodovi.
U Dubrovniku je GOŠK zabio dva gola, previše za ono što se događalo na terenu.
U susretu Crikvenica - Rudar domaći su vodili do 85. minute, a onda su popustili i dopustili izjednačenje.
Crikveničkome brodu su se jarboli vidjeli još samo do pola. Brtanov gol protiv Orijenta na Krimeji je samo ublažio poraz. U momčadi Orijenta su igrala četvorica koja su pred malo bili i crikvenički igrači: Majnarić, Knapić, Lakić i Aničić.
Na kraju drugi na tablici Solin je u Crikvenici pokazao slabu igru, ali dovoljno jaku da se pobijedi vrlo slaba i iznemogla Crikvenica.
Tužno je toga 12. lipnja 1977. godine bilo pored Dubračine. Dogodio se žalostan, ali neminovan oproštaj od Hrvatske lige. Od 26 utakmica su dobili samo tri, bilo je pet neriješenih, a 18 su izgubili s gol razlikom 20:55 i s jadnih 11 bodova. Malo je ovako crnih tablica u povijesti crikveničkoga kluba. Nakon četiri sezone, što u jedinstvenoj ligi, što u južnoj skupini Hrvatske lige, uslijedio je povratak u zonu gdje je Crikvenici zapravo i bilo mjesto. Sve više od toga su bile ambicije bez pokrića.
