Crikvenička nogometna kronika (34)

HRVATSKA LIGA 1974./1975. g.

1 - Blato do koljena na Gradskome stadionu u Crikvenici, 1974. g.
2 - Bliski susret sa sucem - raspravlja Ivan Domijan, a pomažu Zdenko Ivančić i Nikola Zoričić (kapetan)
3 - Nikola Zoričić, lijevo krilo zlatne generacije u akciji, najbolji strijelac u povijesti kluba
4 - Izvješće iz "Sportskih novosti", 22. kolovoza 1974. g.

Godine 1973/74. i 1975. je vrlo poduzetna uprava bila u sastavu: Oktavijan Domijan - predsjednik, Josip Baraba, Džemal Begić, Josip Brozičević, Ivan Domijan - Topić, Anton Jurinčić - Tonica, Nikola Jurinčić - Barin, Ivica Mandekić, Davorin Marušić, Josip Kalanj, Ivica Požarić, Smiljko Požarić, Mladen Skomerža, Dinko Šamanić i dr. Zdravko Vičić. U drugu godinu u Hrvatskoj ligi 1974/75. g. ušlo se s velikim očekivanjima i velikom vjerom u vlastite mogućnosti i stečeno iskustvo. Prvi trener je ostao Željko Mudrovčić. Klub su napustili važni igrači: Ivo Katnić, koji je otišao u Švicarsku, Ivan Brnelić je otišao u Grobničan, a Stjepan Car i Marijan Pelić su otišli u Turbinu. Pristigle su prinove Darko Majnarić, izvrstan igrač Orijenta, Milan Minta - Ružić iz Kraljevice i Zoran Volf, a Ivan Domijan, stup crikveničke obrane, oporavljao se od operacije bubrežnih kamenaca.

Pripreme su započeli pouzdani Marinović, braniči - eksplozivni Udovičić i svestrani veteran Gašparović, dva centarhalfa Lakić i Majnarić, a Domijan će, kad se oporavi, igrati u vezi s Ružićem, Zoričićem i Borovčakom. U vršku napada igrat će Volf i Ivančić, tako je sustav 4-4-2 najavio trener Mudrovčić. Treneru su na raspolaganju bili i Z, Tomić, Jeličić, M. Matejčić, N, Car, Kavaz, Miljković, Mršić, Tomašić, Filipović i Tomić a u rujnu iz vojske su se vratili Tomašić i I. Matejčić. Trener juniora je postao veteran Darko Car, a imao je 28 igrača i 35 pionira. Odigrano je nekoliko prijateljskih pripremnih utakmica i gotovo sve su dobivene te se koncem kolovoza 1974. godine vjerovalo da u novoj sezoni opstanak neće doći u pitanje. U ligu je i pristigao stari znanac Nehaj, a ždrijeb je odlučio da se prva Nehajeva utakmica odigra u Senju protiv Crikvenice. U Senju dugo nije vladalo takvo sportsko uzbuđenje, tako da su ulaznice za utakmicu prodavane tijekom tjedna (3.000), a igrači Nehaja su bili u tzv. karanteni. Toga 25. kolovoza 1974. godine su iskusniji Crikveničani postigli tri pogotka podno Nehaja, a Senjani jedan. Ivančić, često koban za Senjane, postigao je dva pogotka. Igralo se fer i sportski kao nikada do tada, što je svakako bio najveći dobitak ovoga derbija, napisao je igrač i izvjestitelj s ove utakmice, Aleksandar Atanasić. Nakon ove pobjede je slijedio red poraza pa pobjeda. U II. kolu je gostovao u Crikvenici Metalac iz Siska i na iznenađenje svih, pa i njih samih, pobijedili su s 2 : 0. U Metkoviću je slavila Crikvenica s 1: 0 iz odlično izvedenoga slobodnog udarca Majnarića s 25 metara. Borovčani su u Crikvenici pružili žestok otpor sve do 76. minute, kad je Kavaz postigao jedini zgoditak na utakmici. Susret drugog i trećeg na tablici Solina i Crikvenice završio je 3 : 1. Bio je to nesretan i nezaslužan poraz, ali to je nogomet. Dubrovački GOŠK se pored Dubračine sam pobijedio zabivši autogol. U GOŠK-u je, dok je studirao u Dubrovniku, igrao vođa navale Crikveničana Zdenko Ivančić, a postao je i dubrovački zet. Da je barem bilo moguće preskočiti putovanje u Slavonski Brod u VII. kolu. Naime, prvu pobjedu su domaći postigli baš protiv Crikvenice (3:2).
Početkom listopada 1974. godine nije odigrana utakmica VIII. kola između Crikvenice i Istre, a razlozi za odgodu su bili snažna kiša praćena jakim vjetrom i naglim padom temperature te prvim snijegom u neposrednome zaleđu Crikvenice. Zagrebački plavi bio je dobar domaćin.

Pustio je jedan bod, a u Zadru je u X. kolu briljirao Nikica Zoričić, koji je na teškom terenu pokazao izuzetnu spretnost i postigao tri zgoditka za konačni 3 : 4. I opet je nevrijeme u Crikvenici dovelo do prekida utakmice. U utakmici Crikvenice i Segeste je kod vodstva domaćih s 1 : 0 sudac zbog terena prekrivenoga vodom prekinuo utakmicu te nije ni nastavljena, a mišljenje nazočnih je bilo da se sudac prenaglio u odluci. Ivo Petrović s dva gola i njegovi drugovi iz Dinama (Vinkovci) ispratili su Crikvenicu s 5 : 2, a ni Splićani u idućemu kolu nisu bili nezadovoljni osvojenim bodom u Crikvenici. S rezultatom 1 : 1 završila je prijateljska utakmica s Rijekom, a isto tako i prvenstvena utakmica s Belišćem u gostima. I Darda, iznenađenje jeseni, je odnijela bod iz Crikvenice pa su Crikveničani morali nadoknaditi propušteno u Rovinju (Rovinj : Crikvenica, 0 : 1). Na teškom terenu je uložen maksimum u pobjedu protiv Lokomotive.
U zaostaloj utakmici protiv Segeste su vremenske prilike bile vrlo slične kao i 20. listopada. Crikveničani su dobili s 2 : 1, a u drugoj zaostaloj utakmici s Istrom je igrano 3 : 3. Svih šest zgoditaka je postignuto u drugome poluvremenu. Jesenski prvak postao je Solin, druga je bila Darda, a treće vrlo dobro mjesto je zauzela Crikvenica. U 17 kola bilo je 8 pobjeda, 5 neriješenih i 4 poraza s gol razlikom 26 : 24 i 21 bodom.
Crikvenici je to bio najbolji plasman u Hrvatskoj ligi pa makar i u polusezoni. U istome razdoblju prošle godine je Crikvenica osvojila 15 bodova i zauzimala 12. mjesto. Potiho se ovdje spominjala mogućnost prelaska u viši natjecateljski razred.
Jesu li takva očekivanja realna, pitali su se razboriti, ima li Crikvenica mogućnosti i uvjete za natjecanje u Drugoj ligi?

Podijelite