Efektna obrana crikveničkog vratara dr. Đure Marinovića, akciju prati N. Udovičić
Iduće utakmice su praćene s velikom pozornošću.
U II. kolu se gostovalo u Slavonskome Brodu, Crikveničani su doživjeli poraz s 2:1. Krivili su suca Urukala, koji je u nekoliko navrata oštetio goste, posebice kod vodećeg gola domaćina, a najrealnije, pisao je dopisnik Silvije Tomašević, bilo bi neriješeno.
U III. kolu je 1.500 gledatelja s uzbuđenjem očekivalo drugu utakmicu kod kuće protiv Splita. Doživjeli su pravi šok. Splićani su bili vrlo iskusna ekipa, u kojoj su igrali: Nižetić, Sisgoreo, Duplančić, Barić, Runjić i poveli s 4:0. Tek su se u zadnjih 20-tak minuta Crikveničani pribrali i preko Ivančića postigli 2 pogotka, za više nije bilo snage ni vremena.
Sredinom rujna se putovalo u Borovo. U toj su utakmici Borovčani napadali, a Crikveničani se uspješno branili. Obrana gostiju, posebice Tomić i Briški, djelovala je sigurno i požrtvovno na vrlo dobrom travnatom terenu, kao tepihu kakvog su Crikveničani mogli sanjati, bili su spremni dušu ispustiti za jedan bod. I osvojili su ga (0:0). Prigodom ovoga gostovanja Crikveničani su položili vijenac na grob nekadašnjega izvrsnog crikveničkoga igrača, golgetera Rate Cara - Šušljine, koji je u vrijeme rata 1942. godine poginuo u Borovu. S njima je bio i predsjednik općine Vukovar, dipl.ing. Mihovil Juriša, rođen u Dolincima (Grižane), kojega je jedan rat odveo u Vukovar a drugi 1991. godine vratio u stari zavičaj.
Protiv starih znanaca Rovinja je bilo lakše, on se nije plasirao u Drugu ligu, već je igrao u Hrvatskoj ligi, a domaći su preko Zoričića i Ivančića poveli s 2:0. U žustroj utakmici punoj žutih kartona rezultat se nije promijenio.
Najslabiji susret hrvatskih ligaša odigran je u Crikvenici protiv Zagrebačkih plavih (2:2). Igra je bila prljava, a sudac Sinovčić je spašavao ovaj susret. U napad je morao visoki Iva Domijan, što se isplatilo, jer je na nabacivanje Gašparovića Domijan pogodio ispod same grede. Sudac nije dosudio jedanaesterac Ivančiću, a priznao je pogodak gostiju iz zaleđa.
Protiv GOŠK-a je u VIII. kolu upisan poraz (2:0).
Nakon dugo vremena su se za prvenstvene bodove sastali Crikvenica i Orijent. Ulazak nedovoljno oporavljenog Brnelića unio je živost u crikveničke redove, jer je kombinacija Ivančića, Brnelića i Zoričića urodila plodom, tim jedinim pogotkom. Zašto je isključio Aničića i Brnelića te D. Cara nije ni sam sudac znao, jer je to kasnije priznao.
U prijateljskoj utakmici s Dinamom II su pred 1.500 gledatelja Crikveničani igrali 3:3. Za Dinamo su igrali: Vlak, Bedi, Devčić, Vugrin, Jovičević, Major, Lušičić, Pšaker, Kranjčar, Pelko, Mustedanagić i Mlinarić. Dinamo je igrao da ne izgubi. Bila je to lijepa utakmica. Pšaker je dao 3 gola. Crikveničani su isprobali povratnika iz Švicarske Aju Katnića te Miju Mršića, koji su bili veliko pojačanje.
U XI. kolu je pred 1.000 gledatelja poražena Segesta (3:2), a utakmicu u Zagrebu u Grabi su Crikveničani izgubili s 4:2. Sudac je bio pristran režiser, jer su dva jedanaesterca za Trešnjevku i isključenje Njegovana slomili goste. Tu nepravdu je gledalo i dvjesto crikveničkih navijača, koji su zdušno bodrili svoje, ali nije išlo.
Kod kuće je dočekana Neretva, a domaći su iz gotovine napravili veresiju. Vodili su s 2:0, a onda su primili dva gola, drugi u 89. minuti pogreškom veterana D. Cara. Neki će igrači duže vrijeme na klupu, grmio je trener Mudrovčić.
Protiv Belišća je Aje Katnić postigao gol, što je vrijedilo dva boda. Prema viđenome, igrači Crikvenice su se pet-šest puta našli oči u oči ne s golmanom, već s praznom i otvorenom mrežom.
U XV. i XVI. kolu su u gostima kod sisačkoga Metalca (2:2) i kod kuće s Lokomotivom (0:0) uknjižena dva boda.
U Zadru je dvostruki strijelac za domaće bio Nikolovski. Crikveničani su na toj utakmici izgubili važnog obrambenog igrača Marijana Briškoga, kojemu je slomljena noga. Bila je ovo zadnja utakmica jesenskoga dijela.
Crikvenica je skupila 15 bodova, zamalo 50 % mogućih. Na koncu Crikvenica najprije nije vjerovala da će imati predstavnika u Hrvatskoj ligi, a zatim je nakon teških muka ovaj sportski grad dobio svoga ligaša. Ekipa je do zadnjega dana prije početka prvenstva sastavljana sa svih strana, a ipak u polusezoni je zauzeto 12. mjesto, a četvrta Segesta je imala samo dva boda više. Ti su bodovi izgubljeni protiv Neretve kod kuće, a i s BSK-om u Slavonskome Brodu. Najbolji strijelci lige su bili Lukač iz Varteksa s 9, a Zdenko Ivančić je postigao 8, zapravo 9 pogodaka, jer je jedan gol pripisan N. Zoričiću.
Za proljeće je Mudrovčić najavio da će se kod kuće igrati uglavnom s dva centarfora pa će umjesto nekog vezista ulaziti visoki Mršić, a Niko Jurinčić - Barin je najavio izgradnju pomoćnog igrališta, ali je problem bila romska kućica puna stanara u šumici u sredini budućega terena.
Prije početka proljetnoga dijela je u Crikvenicu došao vratar Opatije Đuro Marinović. Vrlo dobri odnosi Opatije i Crikvenice su doveli ovoga vrsnog igrača ispod Učke podno Kotora, a klub ga je pustio, jer je svojim dugogodišnjim poštenim odnosom spram kluba zaslužio da igra za klub višeg ranga natjecanja. Bilo je to pravo pojačanje.
Iz crikveničkoga kluba su u Bribir otišli Emerik Car, Željko Šarar i Vlado Brozina. U pripremnim utakmicama je igrano s tuzlanskom Slobodom i s prvoligašem Rijekom, koja je pobijedila s 1:0, a postava je bila ona pripremljena za proljeće: Marinović, Udovičić, Borovčak, Katnić, Lakić, Domijan, Brnelić, Miljković (Gašparović), Ivančić, M. Matejčić i Zoričić. Ovaj će sastav odigrati najveći broj utakmica, a uskakat će i Mršić te N. Car.
U XVIII. kolu je Crikvenica putovala u Varaždin. Jesenas su u euforičnoj utakmici Crikveničani dobili s 1:0, no ovaj su put krojači bolje krojili i pobijedili s 3:1. Varteks je pokazao da je pravi lider.
U idućoj utakmici kod kuće protiv BSK-a je odlučio jedan precizni udarac Ivančića, a tako je bilo i u Splitu, gdje su pak domaćini polučili samo jedan pogodak.
U sredini tjedna 26. ožujka 1974 godine su u prijateljskoj utakmici igrali Jugoslavija (amateri) i Crikvenica (2:0), pružen je dostojan otpor izabranicima Aleksandra Tirnanića.
U XXI. kolu je bivši drugoligaš Borovo namučio Crikveničane pored Dubračine. Golovima Borovčaka i Mršića je otpor slomljen, a zbog nesportskog ponašanja su isključeni isprovocirani Tomić i gost Đurica.
Putovanje u Rovinj je bilo neuspješno ali je zato iduće kolo platila Istra primivši četiri pogotka. Gledatelji, njih 1.000, bili su zadovoljni. Domaći vratar Marinović je dobio darove od uprave, jer je diplomirao na Medicinskome fakultetu. Takav primjer uspješne sportske i profesionalne karijere, koju je imao i započeo dr. Đuro Marinović, bio je uistinu rijedak.
Gostovanje kod Zagrebačkih plavih je bilo uspješno. Junak susreta je bio dr. Marinović, koji je bravurozno obranio jedanaesterac, a Zoričić je postigao jedini pogodak.
Protiv GOŠK-a kod kuće je posijan bod, a u Sisku su primljena četiri zgoditka od Segeste. Neki crikvenički igrači su igrali nedopustivo opušteno.
U idućih će sedam kola vladati velika borba za ligaški život, jer je povratak zoni bila prijeteća činjenica.
Protiv Trešnjevke je 1.000 Crikveničana došlo vidjeti pobjedu, ali i to je bila neoprostivo loša partija, a povrh toga je sudac Buzdovančić iz Splita rabio ljute začine.
Crikveničani su u Metković otišli po bod i izvadili su ga iz Neretve.
I u Belišću su Crikveničani imali bod do 87. minute, a onda je jedna lopta od busena nepredvidivo odskočila i prevalila do tada vrlo dobroga dr. Marinovića.
U XXXI. kolu je kod kuće pobijeđen Metalac iz Siska s 3:0. Miro Miljković je briljirao i postigao dva pogotka.(Pored Miljkovića još su tri domaća mladića čekala svoju priliku - Nikica Milenković, Mladen Lukarić i Leo Filipović).
Zagrebačka Lokomotiva je bila na bod razlike, ali četiri mjesta bolje plasirana. Za nju je remi bio ravan porazu, a za Crikvenicu je osvojeni bod bio velik kao Sljeme, no ni taj bod Crikvenici nije davao miran san.
Važnost utakmice sa Zadrom je odsjekla noge Crikveničanima, posebice udarnome trojcu - Zoričiću, Ivančiću i Brneliću. Gosti iz Zadra su na veliku nervozu domaćih odgovorili smirenom igrom i odnijeli oba boda. Umjesto da riješe pitanje svoga opstanka i uđu bezbrižni u zadnje kolo u kojem su bili slobodni, drugi su rješavali njihovu sudbinu.
Nakon što su odigrane sve utakmice Crikvenica je zadržala status ligaša i zauzela 14. mjesto.
Bolje je igrala u jesenskomu dijelu prvenstva, ali je platila danak neiskustvom. Navala u prvome dijelu je bila jedna od najefikasnijih, a u drugome, proljetnome dijelu je teško postizavala golove.
Ispali su Orijent, Metalac i Trešnjevka, redom zvučnija nogometna imena od Crikvenice.
Nakon domaćih nogometnih uzbuđenja nastavljeno je još veće na Svjetskome nogometnom prvenstvu 1974. godine u Njemačkoj, na kojemu je sudjelovala i Jugoslavija, u kojoj su polovicu ekipe činili Hrvati. Pobijedili su Nijemci protiv Nizozemske s 2:1, a treće mjesto su izborili Poljaci s Brazilom (1:0).