1 - Jaka crikvenička veza 1973. g.: Nikola Udovičić, Bero Gašparović i Mate Matejčić.
2 - Navijačice i navijači su 70-tih godina u velikom broju pratili svoju momčad na gostovanjima.
NA PUTU PREMA HRVATSKOJ LIGI 1972./1973. G.
Prije početka prvenstva osvojen je nogometni Kup za područje Rijeke pobjedom nad Nehajem s 3:1.
Često su u povijesti međusobnih susreta Crikveničani i Senjani otvarali sezonu međusobnim susretima. Tako je bilo i 27. kolovoza 1972. godine, kada su dugo očekivanu utakmicu Senjani kod svoje kuće dobili s 1:0 pogotkom J. Krmpotića - Marele.
U Klani je odličnim obranama bod spasio Tomić, a u IV. kolu kod kuće je Crikvenica pobijedila Marčanu s 8:0. Zoričić je izrešetao mrežu Lukašića, koji je bio najbolji igrač gostiju. Jedan gol je Zoričić postigao izravno iz kuta, a ostalih pet je postigao uz asistenciju poslovođe Gašparovića.
U VII. kolu u Crikvenici je Lučki radnik ispraćen s 3:0. Urednik u Novome listu, Tonko Kraljić, predao je lijepu statuu nogometaša najboljemu strijelcu prošlogodišnjega prvenstva Zdenku Ivančiću. I u ovoj utakmici Ivančić i Zoričić nisu iznevjerili.
U borbenoj utakmici u Mavrincima Crikveničani su preko Ivančića u 85. minuti postigli pogodak i pobijedili.
Gračaković je dobro kondicijski spremio momčad, koja je posebno na gostovanjima zadnjih 20 minuta utakmice kada su se protivnici već dobrano izmorili igrala vrlo snažno.
Od VIII. kola su se izdvojile četiri momčadi, dvije iz Istre i dvije iz Primorja: Rovinj, Jadran, Nehaj i Crikvenica, koje će do kraja sezone držati čelne pozicije.
Kad je gostovao Rudar, cijeli navalni red Crikveničana je sudjelovao u pripremanju prilike Zoričiću, koji ju je iskoristio i završilo je 1:0. Toj je pobjedi velik doprinos dao i požrtvovni Ivica Matejčić koji je jednu loptu nakon što je golman Tomić bio svladan glavom izbio u korner.
Protiv Naprijeda težak teren nije omogućavao tečnu igru, ali je taj put crikvenički strijelac Ivančić precizno gađao, jednom čak s 30 metara pod samu gredu.
Crikvenički su navijači darovali svoje igrače novim kompletom dresova za dotad postignute rezultate, ali ih u utakmici s Pomorcem ovi baš nisu oduševili. Bilo je tek 1:1.
Utakmica između Rovinja i Crikvenice je najavljena kao derbi, u kojem su Crikveničani izgubili bod kod kuće, a izgubili su i u finalu Nogometnoga kupa protiv Uljanika.
Divan teren, 1.200 gledatelja na Valbruni je svjedočilo izvrsnoj igri crikveničke obrane, Domijana i Udovičića, i opasnom napadačkom tandemu Zoričić - Ivančić. I opet se u Istri čulo Milko moja …
Tradicija susreta Crikvenice i Mladosti iz Kraljevice je premoć domaćih, a mršav konačni rezultat. Na blatnjavom terenu nije prolazio sitan vez.
U zaostaloj utakmici Crikvenice i Digitrona rezultat je bio 1:2. Gosti su iznenadili brzim kontranapadima po boku, gdje je teren bio manje uništen, a dva puta su matirali domaćina.
U Rijeci su na Partizanovom igralištu na šljaki Crikveničani igrali protiv Lokomotive. Crikvenički navijači su stvorili pobjedničku atmosferu. Brozina je dva puta obranio udarce sa bijele točke, a i u ovoj utakmici su golovi pali u zadnjih 20 minuta (0:3 za Crikveničane).
U zadnjem, XV. kolu, kod kuće je potučen još jedan kandidat za prvo mjesto - Jadran iz Poreča. Pobijedili su strpljivost i jači živci domaćih. Uprava Jadrana je imala primjedbe na suđenje Pere Jozića iz Pule tražeći njegovo izuzeće za sva vremena. Crikvenica je bila pri samome vrhu, a na kraju jeseni 1972. godine je zaostala dva boda za prvim Rovinjem. Bila je momčad s najmanje primljenih pogodaka, svega pet. Nevjerojatno kako je obrana dobro odradila svoje zadatke.
Vrlo smo zadovoljni jesenskim igrama, govorio je prof. Gračaković, jer smo do ove jeseni zbog turističke sezone uvijek slabo započimali, a bolje završavali nogometnu sezonu. Možda nismo bili dovoljno efikasni. U momčadi jedni su se isticali kvalitetom, drugi zalaganjem i požrtvovnošću, rekao je trener. Glavni strijelci u jeseni su bili Zoričić (11) i Ivančić (9) pogodaka.
Pripremne utakmice za proljeće 1973. godine nisu pokazale bogzna kakvu spremnost. Na turniru susjeda zonaša Naprijeda, Grobničana, Mladosti i domaćina, Crikvenica je osvojila tek četvrto mjesto.
U prvenstvu je krenulo bolje. S Nehajem je odigrano samo 0:0, a u Bujama su se Crikveničani pokazali u pravom svjetlu. Revanširali su se za poraz iz studenoga. D. Car je igrao nepogrešivo, a Ivančić i Udovičić su dali zgoditke.
U prijateljskoj utakmici su odnos snaga toga trenutka odmjerili Crikvenica i Vinodol i bilo je 9:0 za Crikvenicu.
Efektnim golovima Zoričića u XIII. kolu svladana je Klana.
Juniorski sastav Crikvenice je, kao i njihovi seniori, dobro brodio primorskim terenima pa su nakon XIV. kola bili na četvrtome mjestu, iza Rijeke, Orijenta i Klane.
Seniorski sastav Crikvenice je na terene Primorja najčešće istrčavao u sastavu: Brozina, N. Car, M. Matejčić, D. Car, Briški, Domijan, Udovičić, Gašparović, Ivančić, Zoričić i Njegovan. Taj je sastav slavio i u Marčani. Crikveničani nisu briljirali efikasnošću, ali im je obrana bila granitno čvrsta. Dovoljno je bilo da Ivančić ili Zoričić postignu gol i da momčad Gračakovića i Katnića slavi pobjedu.
Bolju i korisniju igru momčad je pokazala protiv Omladinca (3:1). Gol razlika je tada bila 33:6, Crikveničani su od pet kola četiri pobijedili, a jednom remizirali (Nehaj). U dvadeset kola su Ivančić i Zoričić postigli po 12 zgoditaka.
Mate Matejčić je bio dva puta, a Zoričić jednom strijelac protiv Opatije. Kako je Rovinj u gostima tukao Jadran, samo je Crikvenica ostala prijetiti lideru Rovinju.
Po tri žuta kartona sa svake strane govore o nabrušenoj atmosferi u utakmici Lučki Radnik - Crikvenica (2:1). Lukavi Armando Prizmić je iskoristio trenutak crikveničke nepažnje i doživljen je prvi poraz u proljeće 1973. godine.
Rovinj je pobijedio Nehaj i ostvario četiri boda prednosti pred Crikvenicom. Tri Matejčića (Stipe, Mate i Ivica) su sudjelovala u pobjedi nad Grobničanom. Strijelci su bili Ivančić (2), Zoričić i S. Matejčić.
U Labinu je bilo 0:0. Tamo se sudac utakmice dr. Boris Nemec morao diviti bravuroznim obranama Tomića koji se vratio u sastav.
Dopadljivom igrom su gosti iskoristili prilike i preko svoga udarnoga dvojca (Zoričić - Ivančić) postigli pobjedu u Kraljevici.
U XXIX. kolu 10. lipnja 1973. godine je susret Crikvenica - Lokomotiva završio s 10:0. Ivančić je postigao sedam pogodaka, Zoričić dva i D. Car jedan. Ovakva efikasnost dugo nije viđena pored Dubračine, a prvi crikvenički strijelac Ivančić je poveo na tablici strijelaca zone.
U zadnjemu kolu u Poreču je doživljen težak poraz (5:3). Već dugo Crikveničanima nitko nije dao pet pogodaka, a za to krivnju snosi i vratar Tomić.
Sezona je bila gotova. Rovinj je postao prvak, a Crikvenica se othrvala pritisku Jadrana i Nehaja te zauzela drugo mjesto. Kako je u Zagrebu odlučeno da se formira jedinstvena Republička liga sa 16 klubova, u krug potencijalnih članova ušla je i Crikvenica, druga u svojoj ligi.
Zagrebačka Lokomotiva, druga u zagrebačkoj zoni, odmah je uvrštena u ligu, a Crikvenici je bio uvjet da GOŠK iz Dubrovnika stekne status drugoligaša ili će igrati u crnogorskoj ligi. Ovo će stajalište uzburkati duhove u Crikvenici.
Pored ovoga pitanja raspravljalo se i o prvome strijelcu zonske lige. Nezadovoljan poput mnogih ljubitelja nogometa u ovoj regiji, Ivo Kirigin će u Novome listu 30. lipnja 1973. godine pod naslovom Da li nogomet umire od stida, između ostaloga, napisati:
Već nekoliko dana pred posljednje kolo u sportskim kuloarima se počelo šuškati da će Lokomotiva sigurno tući Lučki radnik, a da će za uzvrat najboljem strijelcu Lučkog radnika Prizmiću biti omogućeno da postane najbolji strijelac, odnosno da će postići toliko golova koliko će mu biti potrebno da prestigne Ivančića iz Crikvenice. Šuškanja su u posljednjem kolu potvrđena … utakmica je završena s najavljenim visokim rezultatom od 6:5 za Lokomotivu, koja je ostala na taj način zonaš, a svih pet golova za Lučki radnik postigao je Prizmić postavši na taj način golgeter sezone ...
Možda se Lokomotiva inatila Ivančiću, jer joj je kolo prije zatresao mrežu sedam puta. Neizvjesnost oko članstva u Hrvatskoj ligi je Crikveničane više okupirala od turističke sezone koja je bila u punom jeku. Brojni sastanci (lobiranja) su svakodnevno raspaljivali nogometne strasti. GOŠK nije uspio ući u II. ligu, nije želio igrati u crnogorskoj ligi i onda je na Plenumu predstavnika klubova novoformirane Hrvatske nogometne lige 4. kolovoza 1973. godine donesena odluka (12:4) da se liga sa 16 poveća na 17 klubova. Tako se Crikvenica našla u društvu klubova: Zagrebački plavi, GOŠK, Orijent, Segesta, Trešnjevka, Belišće, Metalac (Sisak), Istra, Rovinj, Split, BSK (Slavonski Brod), Varteks, Zadar, Lokomotiva (Zagreb) i Borovo.
Natjecati se u društvu bivših prvoligaša i drugoligaša bila je čast i najveći izazov u povijesti crikveničkoga nogometa. Prije 22 godine su Crikveničani bili u Hrvatskoj ligi - jug. Ovo je bila jedinstvena Hrvatska liga, dakle, jača po imenima, a to potvrđuje i činjenica da će za 20-tak godina većina navedenih klubova biti u Prvoj hrvatskoj ligi.