NK "Crikvenica" 1969. g. :Mario Ivančić - predsjednik kluba, Jure Car - Bajo, Branko Brnjac - Pišta, Slavko Knez, Emerik Car, Marijan Briški, Berislav Jurinčić, Bero Gašparović, Zvonko Tomić, Ivan Domijan, (stoje), Nikola Zoričić, Đuro Njegovan, Ivica Matejčić - Haller, Darko Car, Mate Matejčić, Željko Šarar, Marijan Kostrenčić.
Zonska liga 1968./69.
U novu sezonu 1968./69. godine klub je krenuo s uređenjem igrališta te će cijelu jesen utakmice odigravati u gostima. Bilo je vrlo teško. U zoni će se natjecati 14 klubova: Goranin, Grobničan, Opatija, Naprijed, Crikvenica, Nehaj, Vinodol, Uljanik, Buje, Rudar, Rovinj, Jadran, Lokomotiva, Konstruktor i 15. Rijeka II izvan konkurencije igrat će četvrtkom.
Prvog rujna 1968. godine je počelo prvenstvo, i to hladnim tušem za Delničane na njihovom travnjaku, a tuširali su ih Crikveničani D. Car i Antić s 2:3.
I u Bujama je ostvarena pobjeda s 1:2. U prva dva kola su Gržičić, Zoričić, Domijan i ostali zasjeli na prvo mjesto. Po svemu sudeći na pomolu je renesansa nogometnog sporta u ovom uvijek snažnom sportskom središtu* (NL, 9. travnja 1968).
U trećemu kolu je Nehaj pobijedio Crikvenicu s 1:0. U borbi dva stara rivala su Senjani bili bolji za jedan gol. Krasan udarac M. Tomljanovića pogodio je spoj vratnice i grede, a odbijenu loptu je u vrata smjestio Krmpotić - Marela. Trener Božidar Kostić je tada najčešće računao na Gržičića, D. Cara, Gašparovića, Domijana, Juricu Cara, Briškoga, Antića, M. Jurinčića, Katnića i Zoričića.
Gostovanje kod Lokomotive je bilo uspješno. Odlični Crikveničani, pisale su novine pobijedili su 3:1. Igralo se dinamično i oštro. Zgodici koje su postigli Crikveničani su bili plod smišljenih, zrelih i brzih akcija. Mudri Katnić, koji se još spremniji vratio iz Rijeke, bio je najbolji igrač utakmice, glavni konstruktor i pravi mozak svoje momčadi.
Dva gostovanja u Istri su bila neuspješna, i kod Jadrana i kod Rudara. Protiv Rudara je prvi puta branio Vladimir Brozina - Plemento. Crikvenički bunker nije izdržao.
U velikoj igri Aje Katnića pao je Uljanik usred Pule s 2:3. Njegova dva gola su rezultat dobre igre njega i njegove ekipe.
U Opatiji golman Đuro Marinović nije dozvolio iznenađenje. Obranio je sve udarce Katnića i Zoričića, a njegovi su suigrači pobjedonosni gol dali u 87. minuti.
Na igralištu Lonja na Hreljinu je jedini gol kojim su Crikveničani pobijedili dao half Ivan Domijan.
Crikvenica je u 10 utakmica (sve na strani) prikupila 12 bodova. Otišli su im dvojica jakih igrača: Jurica Car i Berislav Gašparović i to u vojsku. Kapetan ekipe i najbolji igrač Ivo Katnić - Aje je također odigrao svoju oproštajnu utakmicu pred odlazak u inozemstvo. Igrač njegova znanja i doprinosa će silno nedostajati ekipi.
Već iduće nedjelje Crikveničani nisu postigli gol (Grobničan - Crikvenica, 0:0). U novinama je zapisano da su Crikveničani bili prgavi (svi osim Zoričića), a da je Gržičić imao izvrsnih obrana.
U Novome nije bilo dobro. Novljanski strijelci Butković, Dabac i dr. Pavelić su pred rekordnim brojem gledatelja dali tri, a gosti tek jedan pogodak. Bila je to bitka ljutih sportskih susjeda, a slično je bilo i u gledalištu.
U XIII. kolu se gostovalo u Rovinju. Preko 1.000 gledatelja se radovalo četirima pogocima svoje momčadi.
Jesenske su utakmice završile. Prva je bila Lokomotiva, drugi Rovinj, treći Nehaj, a osma Crikvenica, koja je ostvarila šest pobjeda, jedan neriješen rezultat i šest poraza.
Krajem prosinca 1968. godine održana je Godišnja skupština kluba. Predsjednik Mario Ivančić podnio je izvješće za proteklo razdoblje. U Crikvenici su bili zadovoljni petim mjestom prošloga proljeća i osmim ujesen, jer su sve jesenske utakmice igrane na strani. Na skupštini su pohvaljeni treneri juniora Đuro Miljković i Vlado Župan, jer su u sezoni 1968/69. juniori igrali jako dobro. Priznanja su upućena i trenerima seniora, Branku Katniću i Božidaru Kostiću. Tehnički rukovoditelj i duša svih aktivnosti u klubu bio je Miko Jurinčić - Barin.
Kako se 1969. godine obilježavala 50. obljetnica kluba, bio je imenovan i organizacijski odbor za proslavu, u kojega su ušli: Luka Gržičić, Roko Car - Žan, Nikola Bošković i Gjuro Ivančić (utemeljitelji kluba), Milko Turina, Vlado Lovrić i Mladen Skomerža, sve stara i zaslužna nogometna imena.
U proljeće 1969. godine su Crikveničani sve utakmice igrali kod kuće. Kako je ujesen gostovanje bilo otegotna okolnost, u proljeće je trebalo biti olakšavajuća, ali su u drugome proljetnome kolu neugodni sportski gosti iz Senja odnijeli oba boda. Pobijedili su s 4:2. Igra je bila zanimljiva. Poveli su domaći (D. Car), a zatim je s dva gola poveo Nehaj. Zoričić je smanjio, ali su Senjani povećali vodstvo. Zbog preoštre igre je sudac isključio dvojicu Senjana (Lopac i M. Tomljanović) i Crikveničanina Vukića.
U proljeće su za sastav konkurirali Gržičić i Brozina (vratari), Toni Lukarić, Knez, Briški, Domijan, D. Car, Mario Jurinčić, Bero Jurinčić, Dragan Vukić, Gugleta, Zoričić, B. Tomić, Jovanović, Stipe Matejčić i Mate Matejčić.
U derbiju XVI. kola između Crikvenice i Lokomotive je bilo 3:2. Prvi i sedmi su odmjerili snage, a domaći su se pokazali jačima. Gugleta i Zoričić su bili neumoljivi, posebno u 88' kad je prvi postigao pobjedonosni gol, piše Branko Brnčić, dopisnik Novoga lista i igrač Rukometnoga kluba Crikvenica, koji je bio najbolji strijelac rukometne lige 1967./68. i 1968./69.
Crikvenica je slavila 6. travnja, jer je pored Dubračine pobijeđen Jadran s 4:1. Izvanredno izveden korner, po čemu će Zoričić biti poznat u ligi, bio je toliko precizan da Mati Matejčiću nije bilo teško postići zgoditak. Najljepši pogodak dao je Zoričić, koji je dobivenu loptu primio na prsa i iz punog trka svladao nemoćnog Beletića.
Utakmica XVIII. kola Crikvenica - Rudar nije igrana 13. travnja zbog nemogućih uvjeta. Snijeg, kiša i vjetar nisu dali ni da se izađe iz svlačionice.
U devetnaestome kolu se Crikvenica mučila i tek u 85. minuti svladala Konstruktor s 1:0. Zapamćen je strahovit udarac Ive Domijana s 35 metara u vratnicu, a lopta se skoro vratila do njega.
Pobjeda Crikvenice protiv Uljanika 2:0 je prenisko izražena, pisale su novine, a sudac Gebauer je bio izvanredan.
Nakon XX. kola je prvi na tablici bio Rudar, drugi Rovinj, treća Lokomotiva i četvrta Crikvenica. Mnogi su tada tvrdili da samo Crikvenica može pomrsiti račune Rudaru i Rovinju u osvajanju prvoga mjesta.
U svibnju je Rovinj došao u Crikvenicu i učinio veliki korak prema prvome mjestu pobijedivši domaće s 5:1. Crikveničani su poveli preko D. Cara, ali su samo to stigli učiniti.
Zaostalu utakmicu s Rudarom su Crikveničani dobili sa 7:3. Zoričić je bio peterostruki strijelac, a bila je to najbolja igra u prvenstvu koju su crikvenički nogometaši prikazali pred svojim gledateljima.
Utakmica Crikvenica - Opatija 0:1 je bila čudna. Pred nekoliko dana je bila sjajna igra domaćih, a onda je u ovoj utakmici Slavko Knez jako pogriješio dodavši loptu protivniku Zrinšćaku, koji je pogodio i tako se Opatiji ukazala prilika za spas od ispadanja.
Iskupljenje za prošlonedjeljni poraz nije uspio. S Naprijedom je odigrano 1:1, a bod je izgubljen u 89. minuti. Crikveničani će Naprijed gledati i iduće nedjelje u igri s Vinodolom, koji je kažnjen neigranjem na svome terenu zbog napada na suca Tomljenovića.
U XXV. kolu je u ogledu susjeda Crikvenice i Vinodola bilo 0:2. Crikvenički napadači su se natjecali u promašivanju, a Krišković i Baričević su iskoristili svoje šanse. Pored Dubračine su vladali gorak okus i nevjerica.
I konačno u XVI. kolu su Crikvenica i Goranin igrali 3:2. Gosti su poveli s 2:0, a onda je trener uveo Stipu Matejčića, koji je preporodio crikvenički napad pa su juriši išli brzo i u pet minuta kobnih za goste su domaći postigli tri pogotka. Tada su Delničani počeli s grubom igrom. Za ovu utakmicu su se reaktivirali neki stari igrači gostiju (Dungerović, Gašparac, Starčević), kako bi pobjedom spasili Goranin od ispadanja, no nisu uspjeli. Crikvenica je pobjedom nad Goraninom htjela odbaciti sumnje u svoje mogućnosti poslije dva poraza kod kuće (Opatija i Vinodol). Hoće li Goranin ostati zonaš ovisilo je o Rovinju ako se plasira u Drugu ligu. No, to se nije dogodilo.
Crikvenica može biti zadovoljna i ovom sezonom, jer su važne poluge (Katnić, J. Car, Gašparović) otišle iz ekipe. Našle su se zamjene i ukupno treće mjesto na tablici je bio veliki uspjeh.
NK Crikvenica je krajem lipnja 1969. godine sudjelovala na amaterskome prvenstvu Hrvatske u Sinju. Na turniru su još bili Tehničar (Karlovac), Graničar (Županja) i Junak (Sinj). U prvoj utakmici Tehničar - Crikvenica je rezultat bio 4:1. U drugoj utakmici između Crikvenice i Graničara su Crikveničani vodili s 2 : 1, a onda je sudac izmislio jedanaesterac kojega Crikveničani nisu dali izvesti (Domijan je sjeo na loptu) pa je utakmica prekinuta i registrirana s 3 : 0 za Graničar. Tako je Crikvenica zauzela četvrto mjesto.
******************
Serijal Crikvenička nogometna kronika u kojem objavljujemo izvorne tekstove prof. Petra Pavlića iz knjige prati velik broj čitatelja. Među njima su i sudionici zbivanja o kojima prof. Pavlić piše u knjizi, koji često komentiraju napisano.
Tako nam se javio i legendarni centarhalf Ivan Domijan s nekoliko napomena:
- Igrali smo u Novom Vinodolskom negdje 68. g. u petom mjesecu za Dan mladosti, za garnituru opreme. Mi smo pobijedili „Vinodol“ s 5:0 a ja sam dao svih pet golova. Novi je igrao s Meringerom i ostalim najjačim igračima. Nakon utakmice su smijenili pokojnog trenera Vladu Rogića. Ja sam zamolio pokojnog trenera Branka Katnića da idem u napad sa pokojnim Antićem, kojemu je Meringer slomio ruku. Inače je on bio dosta grub.
Također treba istaknuti kako smo za 4 dana produžili igralište, jer su nam javili iz Rijeke da će u nedjelju doći mjeriti pomoćno igralište koje je bilo dužine 45 m, tako da smo morali produžiti igralište za 15 m, što smo i učinili. To je bilo kada smo ostali bez momčadi i tek smo počeli igrati utakmice na pomoćnom igralištu, jer je glavni stadion bio raskopan.