Crikvenička nogometna kronika (25)


1 - Oproštaj Josipa Ornika od aktivnog igranja uz čestitke Bere Gašparovića, Aje Katnića i Marijana Briškog
2 - Momčad "Crikvenice" u sezoni 1966./67.

Zonska liga 1966./67.

U sezoni 1966/67. godine je u Zoni umjesto 12 igralo 14 klubova. Otpala je Mladost, a u natjecanje su krenuli Goranin, Vinodol, Crikvenica, Pazin, Nehaj, Opatija, Grobničan, Lokomotiva, Vodnjan, Buje, Orijent, Rudar, Jadran i Naprijed. Veći broj klubova je iziskivao i veće troškove, a više putovanja i duža natjecanja su tražila dužu i izdržljiviju klupu.
Bila je ovo teška jesen za Crikvenicu. Najbolji igrač Ivo Katnić je otišao u Rijeku, najbolji strijelac Zdenko Ivančić na studij u Dubrovnik, a Riki Car se spremao ploviti. U prva četiri kola su igrali Tomić, Matejčić, N. Car, Gašparović, Ornik, Domijan, Briški, J. Župan, D. Car, R. Car, Žižek i Zoričić.
Domaći su računali na bodove kod kuće u prvome i u trećemu kolu, ali su ih uzeli gosti iz Novoga i iz Poreča. Ostvarena je pobjeda u Pazinu.
U V. kolu je domaća momčad Crikvenice većim dijelom bila bolja i premoćnija ekipa od Goranina, a jedva je osvojila bod. Dvije minute prije kraja je Vukelić spasio Crikvenicu. Domaći su zapucali jedanaesterac.
Crikveničani su bili neefikasni, a u pet kola su osvojili samo četiri boda. Nije bilo glavnih strijelaca, ne samo ovoga kluba, već zone. Kod kuće su pobijedili Naprijed golovima Zoričića (2) i J. Župana. Bilo je slabo i nezanimljivo, što inače u povijesti natjecanja ovih dvaju klubova nije bio slučaj.
Koncem listopada 1966. godine je u Crikvenici pobijeđen Nehaj s 3:2. Poveo je Svast udarcem u rašlje vratara Z. Tomića. U živoj igri je uz savezništvo vjetra R. Car izjednačio, a Josip Župan poveo. Tada su Senjani pojačali, ali ih je primirio Zoričić iz jednog kontranapada. Gosti su malo ublažili poraz iz jedanaesterca, kojega je skrivio vratar domaćih Tomić.
Na Grobniku su Crikveničani prošli kao bosi po trnju. Grobničan ih je pobijedio s 5:1. Bila je puna dominacija domaćih, a Tomić i Ornik su spasili Crikveničane od još težeg poraza.
Tjedan dana kasnije je pala još jedna petica, i to kod kuće (Crikvenica - Lokomotiva 2:5). Najslabiju kariku, golmana Tomića, zamijenio je Pesušić.
Zatim je bilo neugodno gostovanje na Krimeji, gdje je Orijent pobijedio s 8:0. Iz rezultata bi se dalo zaključiti da su Crikveničani bili vrlo slabi, ali igra u polju nije davala taj dojam. Nogometna vještina im nije bila nepoznata, ali su se namjerili na protivnike koji su uspjeli realizirati sve prilike.
Bila je ovo slaba crikvenička jesen. Kod kuće su pobijedili u dva navrata (Naprijed i Nehaj), u gostima Pazin, bila su tri neriješena susreta i sedam poraza, zato je 10 bodova bila slaba bilanca s kojom bi se spokojno čekalo proljeće.
Štoviše, predsjednik kluba Mario Ivančić je izjavio: Kad odu trojica najboljih (Katnić, Ivančić, Čubranić) pa se pridoda bolest, pa kažnjeni, onda je ovaj plasman realan. Imamo juniore ali ne i momčad jer se juniori nemaju gdje natjecati. Financijska situacija je vrlo teška. Ima dana kada je klub imao samo jednu loptu s kojom su se igrale utakmice. Teren vapi za uređenjem (NL, 16. svibnja 1967. godine).

Trener B. Katnić je mogao u proljeće 1967. godine računati na ekipu: Gržičić i Tomić (vratari), N. Car, Begić, Ivan Domijan, Gašparović, Vlado Župan, Briški, Ivan Župan, Josip Župan, D. Car, Petar Gugleta, Zoričić, Marić, Butorac, Tomić i Kožulj.
S gostovanja u I. kolu u Novome povratak je bio praznih ruku. Dobri vratar Tomić obranio je jedanaesterac, ali je Krišković s dva gola ovu živu i zanimljivu utakmicu okrenuo u korist Vinodola.
Kad su došli Istrani iz Buja, domaći su svakako odlučili pobijediti, ali su gosti prvi poveli. Tek onda su šokirani gledatelji mogli vidjeti pravu trku domaćih, koji su pogocima D. Cara i V. Župana uzeli oba boda.
Početkom ožujka 1967. godine je održana godišnja skupština Nogometnoga podsaveza Rijeka. Raspravljalo se i o juniorskom natjecanju koje se nije održavalo već dvije godine. Da je mnoge zahvatila apatija potvrđuje i podatak da klubovi nisu poslali svoje predstavnike na skupštinu, a među njima je bila i Crikvenica, s time da od onih koji su bili nazočni neki nisu znali ni usta otvoriti.
U nastavku prvenstva se dogodila katastrofa Crikveničana u Poreču. Jadran je pobijedio s 7:0. Gosti su dobro i prošli. Imali su neke prilike (Gugleta), ali kad su proradili Tancel i V. Kalčić, gostima se dogodila golijada.
Nevjerojatno je kako su igrači izdržali 90 minuta po strašnom vremenu, terenu i pravoj snježnoj vijavici u Delnicama, a bila je sredina travnja. Takvo vrijeme u to doba godine u tom mjestu i nije rijetkost. Goranin se bolje snašao i pobijedio Crikvenicu s 5:2.
U idućoj utakmici kod kuće su Crikvenici oba boda bila potrebna kao kruh. Pobjedom bi momčad dobila samopouzdanje koje je bilo opasno poljuljano. Kako to ostvariti protiv Rudara? Rudari su strpljivo igrali, postigli gol iz jedanaesterca, a Crikveničanima je poništen jedan pogodak, navodno zbog prekršaja nad vratarom. Bila je najavljena žalba.
Sredinom travnja je na igralištu Lonja na Hreljinu Naprijed pobijedio Crikvenicu s 1:0. Neriješen rezultat bi bolje odgovarao prikazanoj igri.
Pazin je iz utakmice u utakmicu polako odlazio u niži razred. I Crikvenica je išla tim putem. Svima kad-tad pođe nešto sporije ili brže, samo Crikvenici nikako da svane, jadikovali su navijači.
Tri tjedna zaredom su Crikveničani odlazili s terena poraženi samo s 1:0. Bilo je tako i u Senju, jer Zoričić nije realizirao jedanaesterac, a pet minuta kasnije su Senjani postigli pogodak. Jedanaesterac se mora pretvoriti u pogodak, jer kako imati bolju priliku? Sreća okreće leđa crikveničkim nogometašima ( NL, 26. travnja 1967. M. Perović).
U utakmici Crikvenica - Grobničan je krajnji rezultat bio 1:1. Crikveničani su imali pritužbe na suđenje (D. Matovinović). Suci se kvare - pisale su novine. Nada u opstanak je bila sve manja. Izravni konkurent u borbi za spas su bile Buje, koje su kod kuće pobijedile Senjane i odmakle dva boda.
Napokon se trebalo vaditi na Orijentu kod kuće. Ovu je utakmicu promatralo samo 100 gledatelja. Gdje su ona vremena pred 35 godina, kada je na stadion dolazilo deset puta više gledatelja? Crikvenica je nadmašila svoje mogućnosti. Golovima D. Cara (2) i Zoričića, koji su bili melem na ljutu ranu, otvorena je mogućnost za spas. Hoće li bolesnik stati na svoje noge?
U Opatiji na kraju svibnja 1967. godine Crikvenica je igrala kao preporođena. Zoričić (3), Župan (2) i R. Car (1), to je šest golova podno Učke u mreži Opatijaca. Crikveničani su u svemu nadmašili Opatijce i zasluženo su slavili za njih i te kako važnu pobjedu (NL, 31. svibnja 1967.g I. Kirigin). Opatija je doživjela poraz od protivnika, koji je već u rukama imao nalog za selidbu.
Na kraju je utakmica između Crikvenice i Vodnjana završila 1:1. Jaka sudačka trojka Superina, Dukić i Matovinović je došla u Crikvenicu. Zoričić je poveo protiv Vodnjana i očekivala se sigurna pobjeda, ali su gosti u 25. minuti izjednačili i to je bilo sve.
Prva je u ovoj sezoni bila Lokomotiva, Crikvenica je zauzela pretposljednje mjesto s 19 bodova, a Pazin je bio zadnji s 14 bodova. Crikveničani su se prekasno trgli, tek su zadnja tri kola odigrali kako treba.
Kako se Zonska liga za sezonu 1967/68. godinu proširivala s 14 na 16 klubova, Crikvenica i Pazin su dobili pravo kvalifikacija za ostanak. Tako je u Rijeci na Partizanovom igralištu Crikvenica pobijedila Risnjak (Lokve) s 5:2. Briljirao je Zoričić (desetka), koji je postigao tri pogotka, a Gugleta dva. Pazin je svladao domaću Budućnost s 4:1.
U odlučujućoj utakmici su se susreli Crikvenica i Pazin. Po nesnosnoj vrućini su se 30. srpnja 1967. godine nogometaši jedne i druge momčadi bespoštedno borili. Crikveničani su pružili više i iskoristili su svoju priliku, završilo je s 3:1. Najbolji su u ekipi Crikvenice bili D. Car, B. Gašparović i u napadu N. Zoričić. Karikaturom ih je u svojim mladim danima u Novome listu ovjekovječio poznati riječki sportski novinar i karikaturist, Mišo Cvijanović.

Podijelite