1 - Pomlađeni crikvenički sastav 1965./66. g.: stoje slijeva: Marijan Briški, Darko Car, Jurica Car, Nikola Zoričić, Veljko Ivančić, Slavko Knez, Berislav Gašparović, čuče: Ivica Antić, Berislav Jurinčić, Petar Gugleta, Emerik Car i Ivan Katnić - Aje
2 - Popis registriranih igrača 1965/66. g.
ZONSKA LIGA 1965./66.
Nakon višemjesečnih dvojbi i mnogobrojnih rasprava, politika je izgleda opet odlučila: riječki i pulski klubovi se neće natjecati odvojeno u dvije podsavezne lige, već u jednoj zoni. Iz Istre su to bili klubovi: Buje, Vodnjan, Jadran i Rudar, a iz bivše riječke lige Opatija, Lokomotiva, Orijent, Nehaj, Naprijed, Mladost, Crikvenica i Goranin.
Šime Gržičić iz vodstva kluba je tada kazao kako je važno ostati u zoni. Lanjskoga trenera Kogoja zamijenio je doskorašnji igrač Branko Katnić. Ekipa je bila oslabljena: vratar Gržičić je pod kaznom (incident u utakmici s Orijentom), Riki Car je otišao ploviti, Džemal Begić se spremao u Njemačku, a najveći gubitak bit će - kazao je Gržičić - ako Ivo Katnić - Aje ode u Trešnjevku. Na raspolaganju su treneru Katniću bili igrači Zvonko Tomić, Veljko Ivančić, Srećko Car, Josip Ornik, Berislav Gašparović, Marijan Briški, Josip Pikunić, Marijan Pelić, Nikola Zoričić, Darko Car, Ivo Katnić, Zdenko Ivančić, Ivica Antić, Mladen Vukelić i Vlado Župan. Ornik je bio malo stariji (29 godina), Katnić i D. Car su prešli 20 godina, a ostali nisu bili niti dvadesetogodišnjaci. 117 Ovo je bio najmlađi sastav u zoni.
U pripremi za prvenstvo zone se igrao kup. Crikvenica je došla do finala u Riječkome podsavezu. Dobili su Klanu s 3:0 (b.b.), pobijedili Konstruktor, Primorje i Opatiju s 8:4. Finale se igralo u Delnicama (Goranin - Crikvenica). Na odličnom terenu je pred 1.000 gledatelja tada vrlo jaki Goranin u sastavu Šporer, Gvozdanović, Pelko, Čop, Pavlić, Brekalo, Ivan Pleše, Dungerović, Zvonko Pleše, Petranović i Štimac, slavio pobjedu 4:2 protiv mlade i obećavajuće Crikvenice. Sjajnim golovima Ive Katnića su Crikveničani poveli s 2 :1, a onda su Gorani ozbiljno i čvrsto zaigrali i u nadoknadi od jedne minute osigurali svoju pobjedu, pisao je poznati goranski i riječki novinar Ivica Kovačević.
Početkom listopada 1965. godine je započelo prvenstvo zone a u prvom kolu su se, između ostalih, sastali Orijent i Crikvenica. Gotovo sat i pol su gledatelji na Krimeji gledali zanimljivu i neobično borbenu utakmicu. Unatoč tome što su gosti poveli s dva pogotka mladog Ivančića, valovi napada su slomili mladog i malog, ali hrabrog vratara Tomića pa je u konačnici bilo 4:2 za Orijent.
I juniori Crikvenice su igrali u finalu juniorskog kupa za područje Riječkoga podsaveza, i to s Rijekom. Sastav je bio: Pilaš, Lokmer, Marović, Briški, Stilin, Lončarić, Vukić, Crnković, Toni Lukarić, Dubravko Kogoj, Butorac, a za Rijeku su, između ostalih, igrali: Bobić, Devčić, Borovčak, Mohorović, Srok i Haramija, kasnije istaknuti ligaški igrači. Crikveničanima je bila posebna čast igrati s Rijekom u finalu, bez obzira na to što su bili poraženi.
Trebalo se dobro spremiti, ići u Senj, tamo napraviti senzaciju te pobijediti Nehaj s 4:0. Senjani su podcijenili goste, što su znali kazniti spretni Ivančić s dva, a Zoričić i D. Car s jednim golom. Zbog nesportskog ponašanja je sudac Tomljenović isključio Tomljanovića i Kovača.
Snažni Gorani su koncem listopada gostovali u Crikvenici i od tuda otišli praznih ruku. Protiv Pavlića, Petranovića i dvojice Plešea je trebalo igrati iz petnih žila. Zoričić je sjajnim udarcem iz kornera postigao vrlo lijep zgoditak, a poveo je Katnić. Igralo se dosta nervozno pa je sudac Jadro imao pune ruke posla.
U listopadu je Ivančić imao šest zgoditaka na svome kontu iz pet utakmica. Inače je crikvenički napad bio efikasan, ali je obrana bila propusna.
Početkom studenoga se putovalo u Labin, odakle je donijet jedan bod. Crikveničani su igrali jednostavnije i lako se moglo dogoditi da odnesu oba boda, da nisu zaboravili da utakmica traje 90 minuta. U zadnjim minutama su rudari iskopali bod (3:3).
Opatija je kod kuće uknjižila oba boda. Prava igra je počela tek u 65. minuti, kad je gost Ivančić izjednačio, a domaćini su svakako željeli pobijediti dok je kiša padala kao iz kabla, dakle, u nemogućim uvjetima. U 90. minuti je pao pobjedonosni gol. Domaći igrači se grle, a gosti utučeni napuštaju igralište - piše mladi novinar Ivo Kirigin. Koja slika u sredini studenog mjeseca!
U posljednjem (XI.) kolu jesenjega dijela su Crikveničani pobijedili u Kraljevici s 1:3. Crnokosi Katnić je briljirao. Ovaj mladi Crikveničanin jedan je od najdarovitijih i najperspektivnijih nogometaša zonske konkurencije - pisale su novine.
Te je jeseni Lokomotiva bila prva, a Crikvenica šesta. 32 Smještaj u zlatnoj sredini s osvojenih 50 % bodova i solidna gol-razlika su unosili mir u crikveničke redove. Tko je mogao od pomlađene momčadi i očekivati više, s obzirom na to da su žuti bili najmlađa ekipa u zoni.
Trener Branko Katnić i tehnički referent Ivica Mandekić nisu bili sigurni da je zona donijela bolji nogomet. Prema mišljenju predsjednika kluba Marija Ivančića jedino je suđenje bilo bolje. Dobitak je što su se profilirala dvojica strijelaca, Ivo Katnić - Aje i Zdenko Ivančić, zatim vezni igrači, Gašparović u sredini i nešto stariji Ornik.
Na proljeće su u vojsku otišli Mato Vukić, Slavko Knez i Antić, a došao je Janko Žižek, iskusan i vrlo uporabljiv igrač, pogotovo među mladim neiskusnim igračima. S plovidbe se vratio Klemento Čubranić.
U ožujku 1966. godine je išao nastavak prvenstva. U goste je došao Orijent i poveo s 2:0, a domaći su preko Čubranića i Ivančića izravnali.
I u utakmici s Jadranom kod kuće je Čubranić dao tri gola, a i Aje je bio sjajan u utakmici koja je dobivena s 5:1.
U gostima na Hreljinu (2:2) je Čubranić izjednačio u 80. minuti, a u 81. minuti je poveo Darko Car. Na samome kraju je dosuđen indirekt za domaće, a kombinacija Zupčić - Tometić je donijela bod domaćima. Najbolji na terenu je bio sudac dr. Damir Matovinović.
Kod kuće su početkom travnja Katnić i D. Car uzalud pokušavali srediti raštimane redove domaćih protiv Nehaja. Crikvenički vratari (Gržičić, a kasnije Tomić) nisu imali svoj dan, tako da je završilo 0:3 za goste. Ovome se nitko te nedjelje nije nadao.
Prema mišljenju Crikveničana, sudac Karadžić je pokazao vrlo slabo suđenje protiv Rudara, gostima je priznao dva pogotka postignuta iz sumnjivih situacija. Zato je i publika uredovala. Domaći su se žalili, ali odgovoreno im je da je sučeva odluka mjerodavna.
Nakon proslave 1. svibnja i mototrka, u Crikvenicu su došli Opatijci. Sam Aje Katnić dao je četiri zgoditka, a na koncu su domaći pobijedili s 5:2. Najljepši gol je Aje dao topovskim udarcem s ugla šesnaesterca u same rašlje. Gosti su gađali vratnice četiri puta.
Dobre igre su dovele Katnića do kandidature za amatersku reprezentaciju Hrvatske.
Sredinom svibnja 1966. godine se raspravljalo o mogućnosti da od jeseni zona umjesto 12 ima 14 klubova, jer su druge zone u Hrvatskoj bile još brojnije, a to je unijelo dosta smirenja u crikveničke redove.
Posebnu sigurnost ostanka u zoni su Crikveničani osigurali u Rijeci pobjedom protiv Lokomotive 1:2. Žuti mladići su crveno-crnima očitali lekciju o borbenosti, izgaranju te velikoj želji za uspjehom. Bez toga nema bodova* (NL, 16. svibnja 1966. - M. Perović).
U predzadnjemu kolu se našlo sedam zgoditaka u mreži Mladosti. Prvo mjesto je osvojio Goranin, Crikvenica je bila osma, a Orijent je bio na devetom mjestu. Goranin je stekao pravo kvalifikacija s ostalim zonskim prvacima za Drugu ligu, ali na njihovu žalost nisu uspjeli.
U srpnju je u punom zamahu bilo VIII. po redu Svjetsko nogometno prvenstvo u Engleskoj, a na njemu nije bilo Jugoslavije. Ipak, svi su se divili Hurstu, Beckenbaueru i Eusebiju.