Ivan Kusturin, dugogodišnji crikvenički vratar u međuratnome razdoblju. Poslije rata je u Upravi kluba te dugogodišnji oružar. Poznato je njegovo obraćanje: Nju, nju pipiću! Svakome tko je bio dobre duše i plemenitih namjera.
Skliska Nafta 1955/56. g.
Nogometna sezona 1955/1956. je započela s dugo najavljivanim izmjenama natjecateljskoga sustava:
1. Prva savezna liga
2. Zonska liga (četiri lige)
3. Podsavezna liga
4. Kotarska liga
U ovoj sezoni je Podsavezna liga brojila 12 klubova: Orijent, Crikvenica, Naprijed, Goranin, Lokomotiva, Opatija, Jedinstvo, Mladost, Nafta, Vulkan i Torpedo.
Crikvenički je sastav bio prokušan u nizu utakmica. Bila je to ekipa dobrih prijatelja, koji su imali mnogo utakmica u nogama: Iro Gržičić, Ivo Lukarić, Mladen Car, Dragan Knežević, Josip Ornik, Ivo Car - Solarić, Marcelo Car, Miluto Milenković, Ivica Milenković, Nikola Jurinčić, Dido Milenković, Ivo Car - Cajer, Rino Car, Rato Blažić, Toni Zrnčić, Josip Kalanj, Marijan Car - Dzupa, Tugomil Pobor i Bojan Lukarić.
U prva dva jesenska kola osvojena su dva boda s jakim protivnicima; bod s Jedinstvom u Ogulinu i bod kod kuće s Orijentom (2 : 2). I opet su se orijentaši provukli. Braća Milenković su povela s 2:0, ali su Crikveničani bili žrtva jakog tempa, jer je Orijent uspio izjednačiti zahvaljujući boljoj fizičkoj spremi.
Vrijedna i velika dva boda osvojena su pod Učkom s Opatijom zgodicima Rine Cara (2) i Zrnčića.
Idućih tjedana su Crikveničani pobijedili Torpedo, Goranin i Naftu kod kuće 5:1, ali su zato igrači Mladosti iz Kraljevice uzeli oba boda na svome igralištu. Nakon niza dobrih igara, to je bila loša partija Careva, u kojoj nisu mogli pogoditi mrežu ni iz jedanaesterca.
Ovaj propust su nadoknadili u Senju po burovitom vremenu; sucu se žurilo pa je kraj odsvirao dvije minute ranije. Crikveničani su u tome nastupu bili bolji, Solarić je dominirao u obrani, a Dido je zabio taj jedan jedini gol.
Dana 26. studenoga 1955. godine su u Hotelu Beograd u Crikvenici održane usmene novine, koje su vodili Josip Gjurić, sportski urednik Novoga lista, poznati fotoreporter Petar Grabovac, novinarka Radio Rijeke Mira Tepšić i Milan Devčić, urednik Radio Rijeke i urednik u Novome listu.
Na jesenskoj tablici je Naprijed bio prvi, Crikvenica druga, a Lokomotiva treća.
Krajem prosinca je na Partizanovom igralištu u Rijeci odigrana prijateljska utakmica između Rijeke i Crikvenice (1:1). Pred 1.500 gledatelja su golove postigli Riječani Pavković (autogol) i Osojnak. Crikvenica je pružila dobru igru s puno dobrih ideja. Obrana na čelu sa Solarićem je vješto namještala zaleđa riječkom napadu. Vratar Gržičić je u zadnjoj minuti prvoga poluvremena bio isključen. Drugo poluvrijeme je Crikvenica započela s 11 igrača, što je sudac primijetio nakon 25 minuta i iz igre isključio novopridošloga igrača. Za začuditi se što su svi na igralištu bili nonšalantni, a dakako i trojica sudaca.
U prvome kolu proljetnoga dijela je Crikvenica dočekala Jedinstvo i pobijedila pogotcima Dide Milenkovića i Lukarića. Zbog bolesti nisu igrali Ivo Car - Solarić i Blažić.
Ni protiv Orijenta na Krimeji nisu nastupila četvorica najboljih (Car, Blažić, Zrnčić i Jurinčić). Crikveničani su pred 1.500 gledatelja kontrolirali igru, ali su ipak jednom popustili i završilo je 1:0 za Orijent.
U Rijeci je Crikvenica pred 1.500 gledatelja protiv Lokomotive igrala u punom sastavu. Blažić je već u prvome poluvremenu dao dva gola, čime su Crikveničani pokazali da su bolja ekipa. Završilo je 4:1 za goste.
Dana 16. travnja 1956. godine igrali su Crikvenica i Naprijed (1:1). Bio je to derbi kola između prvoga (Naprijed) i trećega na tablici (Crikvenica). Crikveničani su pobjedom mogli stići Hreljane. Jaka poluga Crikveničana, Rino Car i Marcelo Car, u toj su utakmici podbacili pa su gosti otišli kući s velikim bodom.
Prvoga svibnja su na crikveničkom stadionu pred više od 10.000 gledatelja održane spidvej utrke s izvrsnim rezultatima naših vozača Drage Regvarta i Josipa Klemenčića.
Utakmica Nafta - Crikvenica će biti kobna za crikvenički klub. Toga 7. svibnja 1956. godine na Partizanovom igralištu u Rijeci je u prvome poluvremenu igra imala normalan tijek, ali uz greške suca Linića na štetu gostiju. Oko sredine drugoga poluvremena je sudac dosudio indirekt u kaznenom prostoru Crikvenice, na što je golman gostiju Gržičić nesportski reagirao i sudac ga je isključio. Mnogi su odmah zaključili da je to krajnje prestrogo i da je tada ostati bez golmana značilo siguran poraz, jer koja to ekipa među ostalom desetoricom ima onoga koji može uspješno braniti. Istini za volju, Crikvenica je takvoga imala, ali Mladen Car - Pavina nije igrao tu utakmicu.
Crikveničani su bili nezadovoljni suđenjem ne samo u ovoj utakmici i kapetan ekipe Solarić je pozvao ekipu da napusti teren. Za njim su izgleda izašli ili kanili izaći Knežević, Ivo Car, Rino Car, Marcelo Car, Zrnčić, Marijan Car, M. Milenković, D. Milenković i Blažić. Stari nogometni vuk koji je svašta prošao kao igrač Kvarnera i Crikvenice, a prije toga Naših krila i Dinama je prenaglio. Igrači gostiju su pozdravili domaće i krenuli prema svlačionici. I danas, kažu, ne svi, već samo dvojica trojica, no sudac Linić je u općem košmaru zaključio da su Crikveničani odustali i odsvirao je kraj. U naguravanju su sudjelovali domaći igrači te posebno navijači, a kažnjeni su bili samo Crikveničani.
Odluka disciplinske komisije Riječkoga nogometnog podsaveza o kažnjavanju većine igrača, nekih i s do godine dana neigranja, objavljena je 12. svibnja 1956. godine. Tako je Crikvenica gotovo ostala bez prve ekipe, a jedva da je imala pet šest drugih igrača.
Iduća utakmica je bila s Kraljevčanima. Sastavljena je neka smiješna ekipa i izgubila s 2:0.
Dva zadnja kola protiv Vulkana i Torpeda Crikveničani nisu igrali pa su obje utakmice izgubili 3:0 (b.b.).
Po pravilima je uslijedila najoštrija kazna za klub koji je svrstan u Kotarsku ligu.
Na plenumu kluba održanome 8. lipnja 1956. godine u Domu Partizan, ispunjenome kao nikada do tada kada se radilo o nogometu, izraženo je negodovanje na takve poteze Riječkoga nogometnog podsaveza. Ispadi su se događali i na drugim igralištima, koplja su se lomila na Crikvenici, ali su, poučeni gorkim iskustvom isključenja iz lige, prihvatili mišljenje da ubuduće ne treba poslušati kada bi neki kapetan momčadi pozvao ekipu da napusti igralište. U takvim situacijama treba stoički izdržati.
Šteta, jer da su Crikveničani zadnje dvije utakmice igrali s bilo kojom ekipom, zauzeli bi peto mjesto, a nakon toga ionako dolazi ljetna pauza. Sličnu sudbinu ispadanja doživio je i Nehaj, jer je predao dvije utakmice, što je značilo odustajanje i automatski pad na niži rang.
Bio je to tužan kraj proljeća 1956. godine te početak jeseni za Crikveničane i Senjane.