Momčad Mornara iz Dramlja 1952. godine pred prijateljski susret u Crikvenici - dragi susjedi te vjerni navijači Crikvenice (za Dramaljce je tu utakmicu igrao njihov mještanin, a crikvenički golgeter, Rato Blažić).
Stoje slijeva: Boco Manestar, Ivan Domijan Topić, Stipe Domijan Perišin, Rude Pilaš, Rato Blažić, Čedomir Domijan - Korda, Šime Domijan, Josip Filipović, čuče: Franjo Manestar - Ćepulo, Slavko Manestar - Učo, Bogoslav Manestar.
NATJECANJE SA SUSJEDIMA
U novogodišnjemu broju Riječkog lista 1952. godine napisan je osvrt o prošloj nogometnoj sezoni, u kojemu se kaže da je od klubova ove oblasti najviše uspjeha imala Crikvenica. Oni su kao prvaci Oblasne lige ušli u Republičku ligu i u njoj sačuvali članstvo, pisale su novine.
Kao mnogo puta do tada uslijedila je promjena sustava natjecanja. U Zagrebu je nogometni forum utemeljio nogometne podsaveze u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku. Zbog velikih putnih troškova i puno vremena provedenoga na putu mnoge su se momčadi Hrvatske lige žalile i zato je rasformirana. U Riječkome podsavezu natjecat će se 1952. godine klubovi iz Istre, Gorskog kotara i Primorja.
Krajem siječnja 1952. godine, održana je skupština kluba, gdje je istaknuto da Crikvenica nema deficita, što je novinar istaknuo kao primjer pravilnog poslovanja u sportskim organizacijama. Upravni odbor je uporno radio na prikupljanju pomoći, članarina i organizaciji raznih priredaba. Pohvaljeni su nogometaši koji su se disciplinirano ponašali podnoseći razne teškoće, osobito na dugim putovanjima (Makarska, Split, Šibenik, Zadar), štedeći, da se prođe sa što manje izdataka.
Godina 1951. bila je najuspješnija godina do tada, jer natjecati se i ostati u tome visokom društvu, makar i na 7. mjestu, nije bila mala stvar. U novu Upravu su ušli Anton Jurinčić - predsjednik, Zlatan Dobrila - tajnik, Emil Car - blagajnik te Milivoj Škrtić, Nikola Car, Ivan Ružić, Frane Domijan, Marijan Finci, Ivan Matejčić, Zvonko Gašparović, Vlado Krištafor, Zdravko Car, Mate Šarar, Cvjetko Turina i Mladen Skomerža.
U novoustrojenoj Podsaveznoj ligi natjecat će se Pula, Rudar, Uljanik, Lokomotiva, Kvarner (Rijeka), Budućnost, Nehaj, Jedinstvo (Ogulin), Goran (Delnice) i Crikvenica. Ovdje su se našli klubovi iz Druge savezne lige Kvarner i Lokomotiva, Pula, Jedinstvo, Rudar i Crikvenica iz Hrvatske lige. Bilo je to vrlo dobro natjecanje svih najboljih klubova zapadne Hrvatske.
Prvenstvo je počelo 17. veljače, a u I. kolu su se, među ostalima, sastali Crikvenica i Jedinstvo. Crikveničani su lako pobijedili (4:1) umorne Ogulinčane. Unatoč hladnom vremenu, Jedinstvo se borilo pred 500 gledatelja koliko je imalo snage; naime, na putu u Crikvenicu su morali probdjeti noć na Plasama, jer nisu imali prometnu vezu prema Crikvenici.
U idućem kolu su Crikveničani gostovali kod Lokomotive i izgubili 4:0. Možda bi rezultat za goste bio povoljniji da na golu protivnika nije bio Feđa Nikolnikov.
U III. kolu su se sastali stari rivali Crikvenica i Budućnost (2:2). Gosti su poveli, ali su uporni domaćini izjednačili s dva gola Rate Blažića. Tisuću gledatelja je na kraju moralo biti zadovoljno. I Uljanik iz Pule je stradao u Crikvenici s 4:1.
S velikim uzbuđenjem se čekala utakmica s bivšim drugoligašem Kvarnerom (predšasnikom današnje Rijeke) u Rijeci. Za Kvarner su igrali: Gabrić, Legan, Mihovilović, Butković, Mrvoš, Vukelić, Doričić, Ziković, Pavletić, Lokošek i Canjuga, a za Crikvenicu Stojčić, Knežević, Skomerža, Jurinčić, Čandrlić, Škiljan, Car, Šmit, Blažić. Lukarić i Zrnčić. U prvih 20 minuta Crikveničani su bili nadmoćniji, što su potvrdili i vodstvom zahvaljujući zgoditku kojeg je postigao Zrnčić. Što je igra više odmicala, momčad s više iskustva, znanja i spremnosti (bio je to Kvarner) zagospodarila je terenom i pobijedila s 4:1. Ovu je utakmicu pratilo 1.500 gledatelja.
Veliko iznenađenje se dogodilo koncem ožujka u Puli. Pula je prije susreta s Crikvenicom pobijedila Kvarner, a Crikveničani su iznenadili domaće. U prvom poluvremenu su gosti bili bolji, a u nastavku ravnopravni. Pobjedonosni gol u 85. minuti je pred 1.000 svjedoka postigao glavni crikvenički strijelac Rato Blažić.
Tjedan dana kasnije pobijeđena je još jedna ekipa iz Istre, Rudar, s 3:0. Umjesto Ive Lukarića nastupio je Branko Kozina, koji je postigao pogodak a Štamfelj je pridodao svoja dva gola.
U Crikvenici je sredinom travnja umjesto gimnastičkog društva Mladost osnovano Društvo za tjelesni odgoj Partizan. Društvo je dobilo na korištenje obnovljen bivši Sokolski dom na Petaku tada nazvan Dom kulture, pisao je dopisnik Zvonko Kalanj.
I sljedeća utakmica protiv Nehaja je bila za pamćenje. Pred 1.200 gledatelja, od toga 300 iz Senja pristiglih brodom, na svom igralištu pokraj Dubračine Crikveničani su bili bolji. Po lijepom proljetnom vremenu gosti su zaigrali odlučno i borbeno. Imali su više od igre i prilika. Njihov je golman kriv za dva primljena gola, Prpić je dao autogol, a Stojčić je obranio jedanaesterac. Gosti su zaslužili bolji omjer (zapucali su jedanaesterac - Biondić), a ne poraz 3:0, ali ne ide uvijek boljem, već snalažljivijem.
U Šmriki su Crikveničani dočekali Lokomotivu i izgubili 0:1. Crikveničani su odigrali svoju najbolju igru u Podsaveznoj ligi, a primili su odlučujući gol za kojeg je više bio kriv golman Stojčić, nego što je bio zaslužan strijelac Host. U momčadi Crikvenice su se svi založili, ali se čvrsta obrana Nikolnikova, Kolakovića i Kivele nije dala svladati.
Početkom lipnja je osvojen bod u Senju, a u zaostaloj utakmici Gorana i Crikvenice je bilo 1:3. Nehaj se spasio u zadnji čas radi bolje gol diferencije pobijedivši Pulu s 2:0 i oduševio svoje navijače.
Iz lige su ispali Jedinstvo, Goran i Rudar, a prvi je bio Kvarner. Komentator je zapisao: Crikvenica se spasila od ispadanja u 12 sati, a taj rezultat je posljedica toga što su Crikveničani morali nekoliko utakmica igrati na strani u Šmriki, jer su bili kažnjeni zbog nereda na utakmici s Kvarnerom 11. svibnja 1952. godine, kad su gledatelji utrčali na igralište nakon što je sudac Franjo Petrić poništio pogodak Rate Blažića.
MOMČAD CRIKVENICE PRATI U VOJSKU MILANA MILENKOVIĆA, MARCELA CARA I IVU STOJČIĆA, 1952. g. Stoje slijeva: Marijan Margitić, Katnić, Božo Štamfelj, Nikola Jurinčić, Stjepan Gebauer, Toni Zrnčić, Rato Blažić, Ivica Mandekić, Ivo Lukarić, Zlatan Dobrila, Bogoslav Manestar, čuče: Mladen Skomerža, Marijan Finci, Antun Jurinčić, Dido Milenković, Marcelo Car, Ivo Stojčić, Gjorgje Ivančić, Nikola Car - Konjača.
